U našem blogu sa suputnikom White Paper pronalazimo zadivljujuću knjigu koja nam može dati ono što mislimo. To je djelo koje ima za cilj upoznati mališane s plastičnom kirurgijom.
Ne radi se o stvaranju budućih talenata skalpela, već o svrsi djela, pod naslovom 'Moja lijepa mama' ('Moja divna mama') jest da djeca razumiju da njihove mame neće biti drugačije nakon estetskih operacija, već jednostavno ljepše.
"Moja lijepa mama" u Sjedinjenim Američkim Državama objavljuje važan izdavač obrazovnih knjiga za djecu,je li to čak i u ljubavi mame koju imate obrazovati? Zar roditelji ne ostavljaju mjesta improvizaciji ni za jednu točku emocionalnog razvoja naše djece? Mislimo li da su glupi? Kome se vodimo vjerujući ovim „priručnicima“?
Autor djela je plastični kirurg, Michael Salzhauer, a prvo što mi padne na pamet jest da je riječ o beskorisnom djelu, s apsurdnom svrhom osim punjenja autorskih i uredničkih džepova. Beskorisno osim možda za oduzeti neko kajanje od roditelja koji smatraju da su druge stvari važnije od njihove djece.
Također, vidjevši neke fragmente, shvatimo da on tretira djecu kao glupo. Žalosno je smijati se gledajući one crtiće u kojima je (usput super) majka Kaže svojoj kćeri o promjenama koje će učiniti skalpelom... Na kraju vidimo da se ne prezire samo inteligencija djece nego i roditelja.
Čak i u pretpostavljenom slučaju da je tjelesna transformacija bila toliko velika da bi mogla uključivati traumu djeci, čini mi se da je zdrav razum dovoljan da minimizira „štetu“. Pa, dovraga, sad kad razmišljam o tome, ako postoji rizik da bi to mogla biti trauma za moju kćer ... za sada ostavljam nos onako kako je imam.
Kažem, dajte što misliti. Kakvi roditelji sumnjaju da bi ih njihova djeca prestala voljeti nakon operacije kozmetičke operacije? Kao što Paolo kaže na stranici Blank Paper, iste one koje su sa 16 godina dale silikonske implantate toj djevojci koja se kao djevojčica složila s ovom knjigom da je retuširanje bilo je najdivnija stvar na svijetu. Ljepota više nije unutra.
Usput, iako se čini da ga rad zaboravlja, ni roditelje.
