Kada pohađate školu, to postaje teško i opasno svakodnevno putovanje: šest priča o prevladavanju koje će vas oduševiti

Pravo djece na besplatno i kvalitetno obrazovanje sadržano je u Konvenciji o pravima djeteta koju je odobrila Skupština Ujedinjenih naroda. Međutim, prema podacima UNICEF-a, 61 milijun djece u osnovnoj fazi i 60 milijuna u srednjoj fazi ne može ići u školu.

Siromaštvo, radna iskorištavanje, socijalna diskriminacija, prirodne katastrofe ili udaljenost ometaju školovanje miliona djece širom svijeta, što komplicira lak pristup obrazovanju, a ponekad čak i sprječava. No unatoč poteškoćama, pohađanje škole san je mnogih djece koja su svojim pričama nude nam sjajne lekcije svakodnevnog prevladavanja, borbe i predanosti.

Priče koje dijelimo u nastavku premjestile su nas umiješanošću i hrabrošću svojih malih protagonista. Djeca koja ne zaustavljaju vremenske prilike, kilometre ili određene uvjete svog života. Djeca koja usprkos svemu svakim danom se bore da pohađaju školu urezati bolju budućnost.

Brinući se za brata u razredu

Ovih dana priča o Justinu, a.s. sedmogodišnjeg dječaka s Filipina koji u školu ide sa jednogodišnjim bratom, na što treba voditi računa.

U njihovoj zemlji postoji puno djece koja ne mogu ići u školu, jer moraju ostati kod kuće i brinuti se o svojoj maloj braći i sestri dok roditelji rade. Ali Justin ne želi ići kroz istu stvar.

Želi ići u razred i učiti, a budući da njegova baka mora raditi na farmi i nema nikoga tko bi se mogao brinuti za svog malog brata, Justin ga odluči uzeti sa sobom i voditi bilješke dok ga drži na koljenima.

Ni led ni snijeg ga ne usporavaju

Druga priča koja je posljednjih tjedana postala viralna je ona o Wang Fumanu, dječaku koji živi u ruralnom dijelu Kine i koji mora putovati dnevno 4,5 kilometara na devet stupnjeva ispod nule.

Osmogodišnji dječak svakodnevno stiže s kožom obraza prerezanima hladnoćom, ispucanim i smrznutim rukama i slojem leda na glavi. Unatoč svemu i grubosti fotografija koje je napravio njegov učitelj, dječak nikad ne propušta školu.

Dug put pješice, autobusom i vlakom

Karina živi u malom gradu u Rusiji, a danas napokon, sa 14 godina, zna što znači udobno i brzo ići u školu zahvaljujući vlaku koji je pokupi u svom malom gradu i ostavi u školi.

Ali ovoj uobičajenoj gesti za mnogo djece trebalo je deset godina da dođu do gradića u kojem Karina boravi, jer je imala četiri godine Provodio je više od tri sata dnevno u školi.

Baka ju je pratila na tom putu u kojem su se pridružila i ostala susjedna djeca grada. Prvo su morali pješačiti više od kilometra dnevno, a onda su se ukrcali u autobus, a zatim vlakom na dug put koji ih je ostavio u školi. Iz dana u dan, povratno putovanje, duže od desetljeća.

Srećom, sada se Karina i ostala djeca u susjedstvu neće susresti s toliko poteškoća da iskoriste svoje pravo na učenje.

Penjanje opasnim planinama

Prije nekoliko godina saznali smo šokantnu priču o grupi djece i njihovih roditelja iz malog planinskog sela smještenog u kineskoj provinciji Sečuan, moraju pješačiti 4 km dnevno da bi stigli do škole.

No, nažalost to ne mogu učiniti na pravilno asfaltiranom putu i bez opasnosti te svakodnevno noseći svoje ruksake i ne gubeći osmijeh, putuju opasnim i strmim stazama, penju se planinama i spašavaju neravni teren rudimentarnim stepenicama od ratana.

Četiri sata hodanja po suncu ili kiši

Skupina djece iz Hornaditasa, malog argentinskog sela, vrlo je teško svako jutro pohađati školu. Svakodnevno moraju pješačiti 8 km kuda prljavom stazom prašina ceste, sunčano sunce ili hladnoća i luvia njegovi su suputnici na putovanju.

Kad ih roditelji vide kako se odmiču, srce im postaje čvor i više od godinu dana od lokalne vlasti zahtijevaju da škola izgradi sklonište u kojem djeca mogu boraviti od ponedjeljka do četvrtka, kako bi izbjegli njihov svakodnevni put povratka i sve opasnosti što povlači za sobom.

Plivanje preko rijeke

I deset godina u argentinskoj provinciji Misiones djeca su imala ozbiljnih poteškoća u školovanju, jer su im djeca 2 km svakodnevne šetnje također je dodalo da treba preplivati ​​rijeku.

U kišnoj sezoni protok je rastao i samo se starija djeca usudila proći ga kroz poteškoće i opasnosti koje je sa sobom dovela. Pored toga, u školu su stigli blatni i mališani su se morali preobući i oprati prije početka nastave.

Srećom, prije nešto više od godinu dana, vlasti su odlučile sagraditi most koji su mališani primili s velikom radošću jer im je sada put do škole podnošljiviji.

  • U bebe i više dječjih prava, djece, obrazovanja