Mnogi su roditelji zabrinuti kada vide da njihova djeca uvijek bosonogi skidaju cipele, žele doći u kontakt sa zemljom, imaju dovoljno preostalih čarapa i brzo idu iza njih kako bi vratili sve pribor što sprečava da vaše male stopala dodiruju zemlju.
To radimo zato što ne želimo da se prehlade, ali neprestano stavljajući cipele sprječavamo da se njihova stopala pravilno razvijaju. Da biste prikazali gumb: u Keniji su djeca koja pobjeđuju u utrkama ona koja idu bosa.
Sprječavanje prehlade
Kao što kažem, svjestan sam da je to čin koji odgovara na potrebu da se spriječi da se prehlade i prehlade, ali osobno nisam uspio povezati prehlade moje djece s njihovim bosonogom, pa smo jednog dana odlučili da da Htjeli su ići bosi, pustiti ih.
Nevjerojatan dizajn naših stopala
Knjige o anatomiji to govore Svaka naša stopala imaju 26 kostiju, 33 zgloba i više od 100 tetiva, mišića i ligamenata, Impresivan dizajn koji stopalu daje nevjerojatnu pokretljivost i prilagodljivost koji nam omogućava hodanje po zavojitim terenima.
Izgubljeni dizajn. Ovog ljeta izveli smo planinski izlet do mjesta na kojem biste trebali hodati bosi. To je krug pripremljen za njega i iako sam se dobro zabavljao jer volim planinu, dvaput ću razmisliti prije povratka, jer sam pretrpio neizrecivo. Malena prinčeva stopala stalno su mi govorila da će nas, "s običajem biti zaštićen, izvući odavde, životinje!". Ma daj, puno prirodnog inženjerstva, puno tetiva i puno artikulacije, da su moja stopala i oni većine izgubiti jer smo sav posao prepustili cipelama i cipelama.
Naša djeca nas pitaju, po prirodi, za slobodu ili zato što znaju da je to dobro, da ne obučemo cipele. Ali inzistiramo i, malo po malo, na kraju ih podučimo da se naviknu na njih. Sve to dok vaša stopala gube mogućnost razvijanja na nevjerojatan način.
Kenijska djeca trče više kada idu bosonog
Nekoliko mjeseci posvećujem dio malo slobodnog vremena koje moram trčati. Ja nisam jedini, sada postoje stotine i tisuće popularnih trkača koji preplavljuju gradove i, kao i mnogi drugi, jedan na kraju shvaća koliko je teško brzo trčati i pitajući se kako je moguće da Kenijci pobijede na svakoj utrci.
Slučajno sam našao knjigu koja je bila kratkotrajna, Running with Kenyans, a koja objašnjava priču o jednom Britancu koji je uzeo svoju obitelj i opremu te jedno vrijeme dijelio iskustva s Kenijcima, obukom i karijerom.
U jednom odlomku knjige autor objašnjava da je bio iznenađen kad je to shvatio djeca koja su trčala sa papučama uvijek su bila zadnja u utrkama, Očito, djeca u Keniji idu bosonoga (ne svi, ali mnogi). Do škole trče da ne zakasne i često su udaljenosti prilično velike, jer ovdje nema toliko škola.
Taj "trening" bosi, kilometri djece, visina u kojoj žive, način života koji vode, prehrana, odlučnost i mnoge druge stvari su ono što ih čini najbržim. No, kada se uspoređuju jedni s drugima, čini se da oni koji nose papuče osjećaju da im teže, ne znaju kako s njima, ne artikuliraju dobro svoja stopala ili ako znate razlog, gube rase.
Smiješno je što se na tim utrkama, koje su sponzorirane od marki cipela, u više navrata, pobjednička djeca dobivaju par papuča, kao da bi od tog trenutka konačno mogli bolje trčati s onim cipelama koje nikad ne bi mogli kupiti.
To trčanje bosih nogu jedan je od razloga što Kenijci (koji s tenisicama idu kao odrasli) trče više, i zato su sada za nas cipele s manje potplata, s manje pada (razlika u visini između pete i tip) čiji je cilj omogućiti nam da trčimo manje zaštićeno, s manje jastuka, bliže tlu i na taj način stječemo stil sličan tzv. "prirodnom trčanju" ili onome što je isti, jer je tijelo dizajnirano za trčanje : bosonogi i podupirući stopalo prednjim i srednjim, a nikad prvo s petom.
Problem je što kasnimo. Kad ih želimo kopirati, oni već imaju mišićno razvijena stopala prilagođena uvijek bosonogi snažan luk i konstrukcija koja služi bržem pokretanju na svakom koraku, Mi, s druge strane, imamo prinčeva stopala, s manje pramca, manje jaka i gore aklimatizirana pri trčanju i sve što je počelo kada smo se obukli, ali čizme, skinuli smo ih, zgražali nas, vratili ih i to Jednom s dvostrukim čvorom da više nikada ne hodamo bosi.
PS: Ako se još uvijek bojite prehlade, stavite ih čarape koje ne klizi.
