Ljudska bića su empatična, ali taj se kapacitet može poticati ili otkazati prema načinu na koji se odgajamo i tretiramo od djetinjstva. A djecu također možemo naučiti empatiji, najprije iz poštovanja prema njihovim osjećajima i potrebama, ali i vježbama i stavovima koji pojačavaju tu sposobnost. Razgovarajmo o empatiji i dat ću vam četiri ideje kako naučiti djecu empatiji.
Što je empatija?
Empatija je sposobnost postavljanja sebe na mjesto drugog i razumjeti što osjeća ili misli bez da mu je potrebno to izravno izraziti, čineći komunikaciju poštovanom drugom, razumijevajući njegova iskustva, emocije i mišljenja kao rezultat njegove jedinstvene situacije.
Kraljevska akademija definira „Empatija” kao mentalna i afektivna identifikacija subjekta s raspoloženjem drugog. Jasno je da će nas empatija poboljšati odnose s drugima, razumjeti i pomoći im, izbjegavajući štetne prosudbe.
Rekao sam to ljudska bića su empatična, i po tome što trenutno identificiraju istrage mehanizama neuroznanosti koji to objašnjavaju: zrcalni neuroni. Ti se neuroni aktiviraju kada subjekt promatra djelovanje kongenera i oni definiraju sposobnost razumijevanja drugog. Možemo ih promatrati kod beba koje zijevaju ili se osmjehuju kada vide da to radimo i kad odrastemo razumijemo da nam pomažu u prepoznavanju drugih i drugih postupaka.
Znamo da bebe plaču jednostavno slušajući drugu bebu koja plače. A to se događa jer imitiraju da se emocionalno sinkroniziraju sa svojom okolinom. Uz to, sigurno ćete primijetiti kako su vaše bebe odražavale vašu emocionalnu situaciju čak i ako ste se pokušale sakriti: bile su isključene ako ste tužne, nervozne ako ste zabrinute, sretne ako osjetite euforiju ... to je empatija.
Majke razvijaju vrlo intenzivnu empatiju prema svojoj maloj djeci jer je, naravno, potrebno da ih mogu razumjeti kako bi se bolje mogle brinuti o njima, a to se događa od trudnoće.
Čak i ako imate kućne ljubimce, zadivit ćete se kako je pas posebno uznemiren ako ste tužni i dođe vas vidjeti je li vam loše ili plačete. To je empatija.
Dvojegodišnja djeca nesvjesno prestaju imitirati kada otkriju da su zasebni entiteti i pokažu zabrinutost za naše osjećaje, želeći nam pomoći da se osjećamo bolje i čak se uzbudimo ako vide crteže koji pričaju tužnu priču. Emocije drugih su identificirane i identificirane.
Radite svoju empatiju
Odrasli mogu postati roditelji s našom oslabljenom sposobnošću empatije ako nas nisu poštovali i čuli kad smo bili djeca, naši osjećaji i potrebe bili su uskraćeni, a uskraćivali su nam utjehu, prihvaćanje ili izražavanje naklonosti. Možda je prvi važan korak da naša djeca budu empatična u rješavanju vlastite emocionalne štete.
Budite primjer
Djeca uče iz onoga što radimo, a ne iz onoga što kažemo da treba učiniti. A što se tiče empatije, nečeg tako emotivnog i iskustvenog, to je dvostruko točno. Primjer koji im dajete Potaknut će ih da ljudi shvate jedni druge, stave se u cipele, budu dirnuti i dijele emocije bez prosuđivanja. Vaš stav i način na koji razgovarate sa drugima i drugima ono će oni shvatiti kao pravi način ponašanja i shvatit će kako funkcioniraju veze među ljudima. Pazite kako se odnosite prema drugima, odraslima, pogotovo kada postoji sukob ili razlike u mišljenju.
Tretirajte ih s empatijom
Ako smo, kad smo djeca, umjesto prihvaćanja, potisnuti ili zanemareni, rasti ćemo s kapacitetom za oštećeno samopoštovanje. Sigurno da to shvaćamo i to točno razumijemo biti suosjećajan s našom djecom Na taj način ćemo im najbolje pomoći da razviju ovu sposobnost.
Razumijevanje sebe proces je u kojem djetetu moramo omogućiti da izrazi svoje potrebe i osjećaje. Razumijevanje drugih nije moguće ako neko ne razumije sebe.
Djeca imaju potrebe i osjećaje koji nadilaze jelo ili suhu pelenu: oni traže fizički kontakt, utjehu, društvo, da ih čuju i cijene, da se izraze. Iako postoje odgojne struje koje ga upućuju na manipulatora i ćud koji se mora ovladati padom da bi se poslušao, ovo možda nije najbolja ideja koja bi mu pomogla da bude empatičan. Ako ih ne razumijemo i odupiremo se postavljanju na njihovo mjesto, oni to u budućnosti ne mogu učiniti.
Ako ih slušamo, uzimamo u obzir, tretiramo ih s poštovanjem, naučit će razvijati svoju empatiju liječeći se empatijom.
Prepoznajte i imenujte emocije
Da mogu prepoznati u ostalim emocijama te se poistovjetiti s njima, a ne sa njihovim idejama, bitno je znati prepoznati vlastite. Zato su prethodni koraci vrlo važni, ako roditelji potvrde djetetove emocije on će znati da su njegove emocije valjane i ne smije ih poreći. Razumijevanjem svojih emocija možete ih prepoznati u drugom.
Od malena im možemo pomoći izraziti svoje emocije i imenovati ih, identificirajući ih, "Ljuti si, osjećaš bijes, sretan si, imaš tjeskobu ili strah ..."
Svakodnevne situacije pružaju nam mnogo prilika da radimo na djetetovim vlastitim emocijama i da razgovaramo o emocijama koje dolaze iz stavova drugih ljudi, uvijek bez prosuđivanja, samo prepoznavanjem. Kad dijete prepozna što osjeća i što drugo osjeća, može mu se približiti, znajući što se događa u njegovom srcu.
Postoje slučajevi kad je trenutak neprimjeren za razgovor, pa možemo onda, kad je smireno, mirno razgovarati o temi, pitajući, bez pritiska, da nam kaže kako se osjećao ili kako misli da se drugi osjeća. Tako djeca razviti empatiju i lakše im je da se postave na mjesto drugoga.
