u Bebe i još mnogo toga Pričali smo u više navrata o pedijatrima i medicinskim sestrama i, priznajem, kao pedijatrijska medicinska sestra obično radim više na konstruktivnoj kritici nego da prepoznam njegov (naš) rad. Zbog toga i pošto sam također uzbuđen, danas vam želim ispričati priču o onima koji služe dati vrijednost onim anđelima čuvarima u bolnicama i zdravstvenim domovima koji se brinu i paze na zdravlje mališana.
To je priča o Amanda Scarpinati, 38-godišnjakinja koja je još kao beba zadobila razne opekotine na glavi, rukama i nogama isparavanjem (još uvijek ima ožiljke). U bolnici se medicinska sestra pobrinula za nju, zagrlila ju je u naručju kad ga je trebala i od tog trenutka nastale su neke fotografije koje su korištene u ljetopisu bolnice. Njeno ime nije zabilježeno, ali Amanda je pronašla slike i tražila medicinsku sestru bez uspjeha 20 godina. Sada, skoro 40 godina nakon tih fotografija ponovno susreće medicinsku sestru kako bi joj dao zagrljaj koji mu je pružila dok se on brinuo za nju.
Sve zahvaljujući društvenim mrežama
Fotografije su snimljene u Medicinskom centru Albany 1977, kada je Amandi priznato da je izliječila svoje opekline. Godinama kasnije, pronašao je te fotografije i zadržao ih u sjećanju, s entuzijazmom i željom da upozna sestru, kako bi mu zahvalio na svemu što je učinio za nju, Imao sam samo 3 mjeseca.
Odlučio je napraviti novi pokušaj, ovaj put uz pomoć društvenih mreža, i na Facebooku je ostavio poruku s fotografijama u slučaju da mu itko može reći kako se zove sestra. Njegova se država počela kretati i dijeliti i u samo 12 sati već je bilo 5000 ljudi koji su je dijelili, s namjerom da vam pomognem da ga pronađete. Nekoliko dana kasnije postigao je svoj cilj. Ime mu je bilo (i jest): Susan Berger.
Otkrivši je, bolnica je odlučila izvršiti ponovni susret, a u konferencijskoj sobi, s plakatima s naslovnicom godišnjaka iz 1977., Susan i Amanda su se ponovno sreli, desetljećima kasnije.
Događaj koji ga je pratio cijeli život
Iako je za Berger bila samo još jedna djevojka, pacijent za kojeg se treba brinuti, za Amandu je ona figura pronalaženja duševnog mira. Opekotine su ga pratile cijeli život i zahtijevao je nekoliko intervencija. Ti ožiljci, te oznake, pratili su ga tijekom njegove adolescencije, dođući ponekad i da se osjeća loše prema sebi, ne samo zbog njegove slike, već posebno zato što ostala su djeca to iskoristila da joj se nasmiju, kako čitamo u dnevnim Vijestima.
Zatim je pronašao fotografije medicinske sestre, držeći ga u naručju, s takvom naklonošću, da je osjetio da postoje ljudi koji ne samo da ne odbacuju te razlike, one ožiljke, već U stanju su dati svu svoju ljubav kako bi se osjećali dobro, I od tada sam s vremena na vrijeme gledao fotografije kako bih se i dalje osjećao dobro u sebi.
U vrijeme sastanka, Amanda je izrazila najiskreniju zahvalnost za ono što je u tom trenutku učinila, a posebno za ono što je u tom trenutku predstavljala u svom životu. Sa svoje strane, Berger, medicinska sestra, bila je jednako zahvalna i privilegirana da je djevojka o kojoj se brinula prije toliko godina Tražit ću je toliko dugo da je zagrlim i zahvalim joj na radu.
Male radnje koje puno znače
Svako ko izvlači vlastiti zaključak. Ja se toga držim mnogo puta provodimo male radnje koje za druge puno znače, Sestra je odlučila uzeti djevojčicu kako bi joj pružila naklonost i naklonost. Taj je trenutak bio ovekovečen i nešto što bi za nju zasigurno bilo svakodnevno, za djevojku, koja je sada žena, ispostavilo se da je to bila ogromna gesta koja ju je pratila tijekom cijelog života i pomogla joj da se osjeća bolje.
Možda je vrijeme da svučemo od sebe, kad god možemo, lice gorkog voća, koje nam stvara svakodnevni stres, i počnemo raditi više onih malih gesta i malih radnji s drugima, Tko zna hoće li nam za nekoliko godina netko reći nešto slično, što će nam ostati dobro u sjećanju zbog nečega što smo učinili bilo kojeg dana, u bilo kojem trenutku.
