Mala Lucia, stara četiri godine, postala je najmanji maloljetnik u Španjolskoj da dobije promjenu imena, Pri rođenju je krštena kao Luken (Lucas u Baskiji) zato što je bio dječak, ali rod ga je oduvijek toliko brinuo, a njegova iluzija da je djevojčica bila je takva njegovi roditelji odlučili su ga podržati da bude Lucia.
Zatim objašnjavamo priču o ovom dječaku koji je želio biti djevojčica i kako su se roditelji suočili s njim, a da malo razmislimo o temi, postavljamo vam pitanje: Što bi učinio?
Mama, čak i ako imam penis, mogu li biti djevojka?
Ovako je jučer svijet naslovio povijest ove obitelji, kroz ovu frazu koju je Luken rekao svojoj majci kad mu je bilo tri godine.
Oduvijek je volio sve što je društveno povezano s ženskom: određene igračke, kostime ženskih likova, haljine ... i ono što je počelo kao igra ubrzo je postalo nešto drugo kada je počeo govoriti španjolski (u baskijskom članku su neutralni) da se može definirati u ženskom: "Ja sam lijepa, ja sam djevojka ...".
Od tog trenutka njihovi su roditelji odlučili započeti tražiti informacije o tome, jer jedna je stvar igrati se sa stvarima koje djevojčice obično vole, ali koje dečaci savršeno mogu koristiti, a druga je može li vam sin neprestano govoriti da nije dječak, već djevojčica, Kontaktirali su udrugu Chrysallis, specijalizirali se za transrodne maloljetnike i s drugim stručnjacima, te su donijeli odluku da ne proturječe Luken. Dakle, kada su ga pitali može li, iako ima penis, biti djevojčica, odgovorili su da, postoje i djevojke s vulvom i djevojke s penisom.
Prema majci, riječima za spomenute novine: "Lice radosti koje je stavio sa samo tri godine ... Oni su od onih detalja zbog kojih znate da nismo u krivu".
Od Lukena do Lucije
Prošlog rujna roditelji su odlučili zatražiti od suda Tolosa da promijeni ime u matičnom registru. Mjesec dana kasnije, još četiri godine (navršio je pet u prosincu), dobili su ga i Luken je postao Lucia, ime koje joj se jako svidjelo i to je bila ideja starijeg brata.
Od tog trenutka sva njegova okolina počela ga je službeno tretirati kao dijete i sada je Lucia za sve, ali tu se sve ne završava jer u osobnoj iskaznici još uvijek se pojavljuje "M" koji kaže da je dječak.
A to je da se promjena spola vrši tek kad ste punoljetni i uzmete najmanje dvije godine hormonskog liječenja ili ako je izvedena operacija promjene spola, premda, mora se reći, ovo pravilo traje neko vrijeme proučava se kako bi izmijenio te zahtjeve od drugih manje restriktivnih. A ako je Lucia željela baviti sportom u ženskoj ekipi, na primjer, s drugim djevojkama, nije jasno da, budući da se još uvijek smatra muškim, to može učiniti.
Što ako vam je sin rekao da je djevojčica sa tri godine?
Nerazumijevanja. To biste najvjerojatnije primili, ako vam je sin rekao da je djevojčica, ponašao bi se kao takav, a vi biste odlučili promijeniti njegovo ime i pustili ga da bude ono što kaže da jest.
Nerazumijevanje, jer su u istim novinama pitali majku što mnogi misle: "Koliko im je bilo jasno da je Lucia djevojka? Zar nisu prerano zatražili promjenu?" I to je to Najlakše je uzeti u obzir da dijete od tri ili četiri godine nije dovoljno staro da bi znalo tko je, pa čak i da znam tko to želi biti.
Uobičajena stvar je misliti da je to hirovitost, to je da imitira neki obiteljski obrazac, možda majku, učiteljicu ili bilo koju ženu ili izmišljeni lik kojem se divi, a koji uživa u poziranju kao dijete, do točke da djeca vjeruju Roditelji koji stvarno jesu, koji žele biti.
Ali da bismo dali mišljenje, naravno, morali bismo upoznati Luciju i vidjeti kakav je njezin dan u dan, i vidjeti koliko ste sigurni da je djevojčica, a ne dječak, koliko je sretan što ga se tako zove i, naprotiv, da zna kako se osjećao (ili osjeća) kad ga netko još uvijek na neki način kaže ili pamti kao dijete.
I znajući to, ako je jasno da se ona tako osjeća, najlogičnije je podržati je i biti uz nju, za sve što treba. Ajde, vidim to tako jasno da mi je teško vjerovati da oko toga postoji rasprava, iako sam svjesna da toga ima. Samo pogledajte komentare na taj članak da biste bili jasni.
I pazite, to ne znači da nije teško. Željeli smo nasloviti ovaj unos počevši s tim, upravo zato što iako ste prema svom sinu bili vrlo jasni, u društvu, u smislu „što će reći“, to je vrlo komplicirana odluka koja nije ništa drugo do princip onoga što je doći i što će Lucia morati živjeti.
A ako nakon više misli opet da bi to trebao biti Luken?
Sigurno je drugo pitanje koje ljudi najviše postavljaju ... jer ako bi zbog njihove starosti to moglo biti hirovitost i roditelji sudjeluju u tom zahtjevu, posljedica toga može biti da će Lucia promijeniti mišljenje i poželjeti biti ponovno Luken.
Pa, ako se to dogodilo, roditelji bi učinili ono što je bilo potrebno da preokrenu situaciju. Ali ne mora se to dogoditi, a da se to dogodilo ne bi se imali s čime suočiti. Slušali su svoju kćer u svakom trenutku i omogućili su joj da se sama određuje na temelju onoga što joj čini ugodnijim nego ne mora uvijek biti isti.
Postoje transrodni ljudi jer se ne osjećaju ugodno prema tijelu koje imaju i identitetu koji im je dodijeljen, koji se odlučuju promijeniti da bi imali drugi spol i koji na kraju shvaćaju to, iako im je tamo ugodnije, niti se osjećaju u potpunosti zastupljenim, A živimo u društvu s katkad tako definiranim ulogama, da ono što iz toga proizlazi nije uvijek dobro prihvaćeno i neki ljudi ga ne mogu dijeliti.
Drugim riječima, može doći dan kada Lucia osjeti da joj nije ugodno biti Lucia, ali to i dalje radi, s obzirom na mogućnost da je opet Luken, preferira je. Ili ne, moguće je da taj dan ne dođe i da je djevojka uvijek sretna što je Lucia, a možda se tada svi moraju ušutkati i potvrditi da Najbolje što su ovi roditelji mogli učiniti jest dopustiti da njihov sin bude takav kakav je smatrao da bi trebao biti.
