Zaklada ANAR upravo je objavila podatke svoje III studije o zlostavljanju i zlostavljanju putem ovisnika, koja su izvršena zajedno s zakladom Mutua Madrileña, a zasnovana je na svjedočanstvima i osjećajima dječaka i djevojčica koji trpe nasilje. Podaci su i dalje alarmantni U 2017. godini broj slučajeva je značajno opao u odnosu na prethodnu godinu, oni su se po učestalosti i ozbiljnosti povećavali.
Zlostavljanje je vrlo ozbiljno pitanje koje zahtijeva sudjelovanje i suradnju svih kako bi se iskorijenilo, Ne treba gledati na drugi način, jer za one koji pate posljedice mogu biti pogubne, kako u fizičkom, tako i u psihološkom smislu.
Manje slučajeva maltretiranja i veće svijesti ...
Studija donosi dva ohrabrujuća podatka:
S jedne strane, a značajno smanjenje broja slučajeva registriranih u 2017. u odnosu na 2016. godinu, Naime, na ANAR-ov telefon odgovorilo je 809 poziva u vezi sa zlostavljanjem zbog kojih je bilo 590 slučajeva. Te su brojke daleko od onih zabilježenih u 2016. godini, kada je prebrojano 1.728 poziva, što je rezultiralo 1.207 slučajeva.
S druge strane, cijenjena je veća društvena svijest, kao i veće uključivanje nastavnika i javne uprave. To je zbog brojnih informativnih i preventivnih kampanja koje se provode već duže vrijeme i koje pomalo ulaze u savjest građana općenito, a posebno učenika.
... ali češće i ozbiljnije epizode
No, i pored toga što se čini da se broj slučajeva smanjio, a zabrinjavajući trend porasta jačine nasilja i učestalosti nasilja, zbog čega je 13 posto žrtava moralo mijenjati škole zbog uznemiravanja koje su pretrpjeli.
Da bi procijenio ozbiljnost otkrivene situacije, Zaklada ANAR objektivno je proučila kako se život žrtve mijenja ili utječe, kao i emocionalna i fizička oštećenja koja trpi. I u tom je smislu to otkriveno 97 posto žrtava zlostavljanja trpi epizode srednje i velike težine.
Što se tiče vrste agresija, verbalne, izolacija kojoj je žrtva podvrgnuta, i lagane fizičke agresije (guranje, drhtanje ...) su se u 2017. godini značajno povećale u odnosu na ono što je zabilježeno u prethodnoj godini. I manje-više isti broj slučajeva jake fizičke agresije (udarci, udarci ...), seksualne, širenje glasina i krađe ili razbijanje stvari.
S obzirom na trajanje silovanja, više od 35 posto žrtava to navodi epizode nasilja postale su sve učestalije, a u više od polovice slučajeva uznemiravanje traje više od godinu dana i svakodnevno je.
Osim toga, udvostručeni su slučajevi u kojima uznemiravanje gotovo cijelog razreda (14,4%), premda se u većini slučajeva (49,4%) nasilje vrši između dvije i pet osoba.Jedan od četiri slučaja uznemiravanja je zlostavljanje
Nasilje putem elektroničke mreže čini gotovo 25 posto slučajeva zlostavljanja, a uvrede i prijetnje njihov su najčešći oblik. Podaci dobiveni od strane ANAR-a otkrivaju da je slanje WhatsAppa putem mobilnog telefona najčešći oblik uznemiravanja.
Profil vrste žrtve elektroničkog zlostavljanja nije pretrpio velike razlike u odnosu na druge godine, kao što je bio djevojke prosječne dobi od 13,5 godina koje najviše pate, S druge strane, nasilje ima veću učestalost među dječacima, a najčešće se javlja kod učenika prosječne dobi od 10 godina.
Uloga okoliša
Kao što smo rekli na početku, izvješće ANAR to pokazuje okolina žrtve sve je svjesnija stvarnosti u kojoj trpi, a s obzirom na stav koji zauzimaju nastavnici, ocjena je mnogo pozitivnija nego prethodnih godina.
Gotovo 85 posto učitelja zna za nasilje prema jednom od svojih učenika i to u 51 posto slučajeva reagirati grubo, razgovara sa stalkerima, kontaktira s porodicama žrtve i agresora ili poduzima još jedan niz kaznenih mjera.
Međutim, studija upozorava i na zabrinjavajuću činjenicu i da još uvijek postoji veliki broj djece koja pate od maltretiranja ili zlostavljanja putem Interneta, što roditeljima ne kaže (31 posto), pa je ključno nastaviti Radno povjerenje i komunikacija s našom djecom.
Zlostavljanje i cyber-nasilje nije stvar djece
Djeca koja trpe nasilje između ostalih simptoma su: depresija, anksioznost, strah, izoliranost i loši školski uspjesi. Česta je i pojava osjećaja bijesa, niskog samopoštovanja i poremećaja spavanja.Vjeruje se da podrška izražena žrtvi i silovitost u djelovanju protiv agresora mogu biti iza smanjenja učestalosti samopovređivanja i pokušaja samoubojstva od strane žrtve, iako iz zaklade ANAR naglašavaju da ove brojke nisu za značajan trenutak i nastavite se fokusirati na 94 posto djece žrtava zlostavljanja koje trpe psihološke probleme.
Budući da smo primjenjivali slučajeve uznemiravanja od rane dobi, važno je djelovati nasilno već na prvom mjestu, jer nasilje i zlostavljanje nisu djeca. Iako je sve više i više obitelji i škola uključeno u prevenciju i rano otkrivanje, ANAR-ovo izvješće to pokazuje još je dug put.
Roditelji imaju i vrlo važnu odgovornost: spriječiti da se nasilje i dalje događa, educirati našu djecu u empatiji, ljubavi i poštovanju i pružiti im alate koji im omogućuju da izbjegnu žrtve nasilja.
Sa svoje strane, iz fondacije ANAR traže našu suradnju da od Vlade i javnih uprava zatraže hitnu obradu Sveobuhvatnog zakona protiv nasilja nad djecom i adolescentima koji štiti maloljetnike od svih vrsta nasilja, uključujući nasilničko ponašanje.
Fotografije | Istockphoto
