To što se čini da se svijet svakodnevno brže okreće, nije ništa novo. Tempo života sve je mračniji i čini se da živimo brzo čekajući sljedeći korak.
Kad se dijete rodi, roditelji imaju tendenciju da misle da ništa ne znaju, da dolaze kao prazna bilježnica u koju moramo pisati da bismo naučili i uvijek čekajući da brzo sazriju, tako da prestanu plakati, pa počnu više spavati, da bi postati autonomniji i ukratko kako bi se što prije prilagodili našem ritmu života.
U ovom procesu u kojem pokušavamo ubaciti svoje biće u njih, pokušavajući biti poput nas, mi ne mislimo (u stvari, nitko ne može pomisliti na to) da oni nas više mogu naučiti nego mi njima.
Samo zato što smo mi odrasli, veći, viši i jači, vlasnici informacija koje im nedostaju, vjerujemo, od rođenja, da je naša misija stvoriti ih takvima kakvi jesmo.
A tko smo mi?
Ovdje je dilema. Malo ljudi (i nažalost mislim da ne mogu uvrstiti sebe u ovu skupinu) stvarno znaju tko su.
Drugim riječima, trudimo se da naša djeca budu poput nas bez razmišljanja o sebi, koliko smo daleko došli ili kakvo je stanje u našem unutarnjem životu, emocionalna ravnoteža ili samopoštovanje.
To čini ljude pune kompleksa, briga, životnog ritma iz kojeg bi željeli moći pobjeći, s upitnom razinom samopoštovanja, s porocima i opsesijama koje bi željeli ukloniti i s nekoliko emocionalnih rana koje su nanijeli ljudi koji su u to vrijeme također imali su svoje svađe, iz dana u dan bore se za to da djecu učine osobom sličnom njima, sličnu, koja ne prestaje i, s tim istim nedostacima.
Upoznajte sebe
Znam da može zvučati kao Točka napajanja preuzeto s lančane e-pošte, ali Najbolji način da budeš dobra majka je spoznati sebe, uzmite ručnu kočnicu, krenite na unutarnje putovanje promatrajući sve slojeve i srca koja pokrivaju nevinost s kojom ste rođeni, rane koje ostaju neočišćene, probleme s djetinjstvom s kojima se niste mogli suočiti jer ste bili mali i koji stvaraju čvor na želucu ako ih se sjećate, loše navike, poroke i opsesije s kojima biste se htjeli razdvojiti i, naravno, sve zbog čega se osjećate dobro, da nije sve naše biće negativno.
Kroz to putovanje možete početi biti iskreni prema sebi i, prije svega, možda ćete moći vidjeti da put vaše djece ne mora biti isti kao što ste hodali, nije isto kao sad hodaš.
Učite od njih
"Što mogu naučiti od djeteta, ako uopće ne govori?", Bilo tko bi ga mogao pitati. Pa, jako puno. Problem je što smo prestali biti djeca, zaboravili smo što znači biti jedna od njih. Prestali smo percipirati svijet s pet osjetila i natopiti se u radosti koja nam se nudi svaki dan i više ne znamo uživati u svakodnevici.
Odrasli smo pokušavajući biti jači, pametniji, jači i neprobojniji za opstanak. Tako smo postigli razinu uspjeha, a to je ono što se u ljudima cijeni. ali izgubili smo radost, kreativnost, spontanost i slobodu.
Toliko smo se borili da stvorimo svoju snagu, zatvorili smo se toliko da, nenamjerno, iznutra smo počeli umirati, živjeti život u kojem ne poznajemo gotovo ljubav, pokušavajući voljeti sebe i u kojem se ne želimo kompromitirati ili izlagati drugima zbog straha od patnje (zatvarajući se još više).
Djeca se rađaju sa svime što nam je ostalo na putu: slobodna su, kreativna, spontana i preplavljena radošću i nevinošću.
U boljem svijetu roditelji bi trebali pokušati naučiti manje i naučiti više, U boljem svijetu roditelji bi trebali pokušati vidjeti svijet očima svoje djece, spoznati sebe kroz djetinjstvo koje se više ne sjećaju, već su živjeli. Možda se zato sjetite svih onih karakteristika koje su ih učinile sretnijima i oporavile neke od njih.
Fotografije | Flickr - AdamSelwood, Inferis
U beba i više | Dopuštamo li da djeca budu djeca ?, Vaša djeca nisu vaša, Video: djeca su naši učitelji, Biti tata: To će vam promijeniti život, dobrodošli na planetu Zemlju (video)
