Kada se rodi dijete, većina žena pokušava dojiti svoju djecu i, iako većina napušta bolnicu dojivši svoju djecu (80%), veliki je postotak djece koji odlaze kući pijenje umjetnog mlijeka jer nije bilo moguće pravilno sisati.
Čak postoje majke gore spomenutih 80% koje se, kada dođu kući, okreću umjetnom mlijeku, jer imaju osjećaj da su njihove bebe gladne, jer teško doje ili jer su već napustile bolnicu sa miješanim dojenjem i bebama Svaki put kad žele više boce i manje škrinje.
Suočeni s takvim situacijama Osjećaj da je dojenje vrlo komplicirana stvar koja lebdi u okolini samo je nadomak povlaštenih i da je za nedostatak uspjeha nedostatak majčinog mlijeka (već se pokazalo da je malo vjerovatno, iako nije nemoguće), ili loša tehnika usisavanja, zbog koje dijete ne izvodi pravilno Mlijeko, koje mnogo plače, ne dobiva na težini i šteti majci kada doji.
Tu se zapitate: "Ako je dojenje prirodno i tehnika i funkcioniranje evoluirali zajedno s našim vrstama,kako je moguće da postoji toliko djece koja uzimaju loša prsa?”. Zapravo, ako ostali sisari nemaju boce ili konzultante za dojenje, zašto oni doje?
Ne razdvajaj se
Još jednom moramo potražiti objašnjenje nekih problema beba pri rođenju i u bolničkim protokolima. Ako već nekoliko godina postoji snažno inzistiranje da zdrava beba ostane na trbuhu i prsima majke čim se rodi barem sat vremena (ili dok ne napravi prvi snimak), to je iz nekoliko razloga i jedan od njih je da uspjeh dojenja puno ovisi o tom trenutku.
1990. godine u Švedskoj je provedeno istraživanje u kojem je odlučeno promatrati dvije skupine novorođene djece. Neki su bili u stalnom kontaktu s majkom od trenutka kada su se rodili, a drugi su privremeno razdvojeni.
Istraživači su primijetili kako su se djeca iz grupe koja su ostala u neprekidnom kontaktu s majkom počela kretati prema dvadeset minuta, puzeći prema prsima i sisati samostalno. Između četrdeset i devedeset minuta nakon rođenja 63% djece iz skupine koja se nije odvajala od majke ni da ih pere, niti ih oblači ili uopće ne uspijeva sama uzeti grudi (U ovoj je studiji također ocijenjen utjecaj analgezije na majku u vrijeme dojenja, a dio majki ove skupine rodile su se pod učincima petidina, bez kojeg bi se postigao veći stupanj uspješnosti) ,
Kada su promatrali djecu iz skupine koja se odvojila od majki, bilo je evidentno da su djeca imala mnogo više poteškoća u pokušaju uzimanja grudi, budući da samo 20% djece je dobilo (opet, da nije bilo anesteziranih majki, rezultati bi bili nešto bolji), što pokazuje ogromnu razliku u uspjehu dojenja, kao protokol ili neki drugi čin.
Kako su ih razdvojili
Djeca prve grupe ostala su u trbuhu svojih majki jedan ili dva sata, prema djetetu, koje je vrijeme bilo potrebno za prvu snimku.
Djeca druge skupine, ona koja su bila razdvojena, proveli su 20 minuta na trbuhu majke čim su se rodili, nakon čega su je oprali, izvagali, dali kapljice za oči i sve one tehnike koje se provode s novorođenčadima i zatim vraćeni su (oko četrdeset minuta nakon rođenja) goli na majčina prsa.
To malo odvajanje od oko 20 minuta, koje nije provedeno ni neposredno nakon rođenja, bilo je dovoljno da se stopa uspješnosti spusti s 63% na jadnih 20%.
Suočeni s ovom situacijom, svi razumijemo zašto u Španjolskoj postoji toliko djece koja se nisu samo dobro uhvatila. Kad pročitate "djeca su bila odvojena od majki", pomislite na postupke koje smo toliko puta vidjeli ili pretrpjeli kada se dijete, tek nakon rođenja, odvoji da bi se očistilo, izvagalo, odmjerilo, liječilo i obuklo, posegnuvši za rukama njegova majka je provela pola sata, sat, dva sata ili čak i više.
Ako je u Švedskoj prošlo samo 20 minuta, ako se sve dogodilo kad je beba već ostala u kontaktu s majkom i ako su se onda vratili goli da bi kontaktirali majčino tijelo i to je već bio razlog neuspjeha na početku dojenja, Kako možemo očekivati da će bebe uspješno sisati iz bolnica čiji protokoli tvrde da se beba mora procijeniti što je prije moguće?
Usmeni otisak
Znači li ova studija da su sva djeca koja nisu uzela dojku završila loše sisala ?, možete se pitati. Realnost je takva da očito nije tako. Iako ne postoji zadovoljavajući prvi udarac, može se postići ekskluzivno ili dugotrajno dojenje, da jedna stvar ne mora biti oduzeta od druge, međutim, moramo reći da da biste to postigli, morate svladati prvi kamen spoticanja (razdvajanje) koji, znatiželjno, obično ne biti povezani s problemom majke ili djeteta, ali s nekim praksama koje se u većini slučajeva mogu očekivati.
Kad se rode bebe, spremne su dojiti, a ideal je iskoristiti ovu karakteristiku novorođenčadi kako bi znale majčinu dojku i započele sisati. Ako preskočimo taj trenutak, moguće je da će doći do umora i bebe će zaspati, preskakanje prvog hita koji služi kao usmeni otisak (Bebe imaju tendenciju da "pamte" ono što im prvi put padne u usta kako bi vidjele kako to moraju jesti i sisati), uz rizik od nečeg drugog (pudera, boce, prsta, sonde, ...) Uđite kroz usta i bebe pokušavaju izraditi shemu sisanja na temelju onoga što je zamijenilo grudni koš u prvom kontaktu, s implicitnim rizikom da tada neće dobro preuzeti grudi.
Upravo iz tog razloga ideal je da se novorođenčad tretira kao beba u ispitnoj skupini koja nisu odvojena od majki. Na taj će način početi dojiti sebe i stopa uspjeha, jer ne postoje elementi koji ih zbunjuju, bit će mnogo veća.
Fotografije | Sebribeiro i Sebribeiro na Flickr
U beba i više | Dobre prakse u prvom satu života, Važnost majke-bebe bez odvajanja, Ne razdvajajte se, promicajte kontakt između novorođenčeta i njegove majke
