Ove je nedjelje program Salvados postigao rekord publike, a pogledalo ga je 4.307.000 gledatelja. Mnogi su kasnije komentirali senzacije onoga što su vidjeli na društvenim mrežama, a jedna od njih bila je i Ana Rosa Quintana, koja je ponudila svoje mišljenje generirajući val naknadnih kritika.
Poznati voditelj rekao je sljedeće:
Sjajno obrazovanje u Finskoj, hladnoća, samoubistva i nemogućnost sjedenja na terasi kako bi imali neke Cañas i neke tapase?
Kao što je rekao kasnije, kako bi se smirio, samo Pokušao sam biti ironičan prema situaciji, jer se slaže da se obrazovanje u našoj zemlji mora mnogo unaprijediti. Međutim, kao što se događa svima nama koji brinemo o školovanju svoje djece, roditeljima koji godinama razmišljaju koja je škola najbolja za našu djecu (ili koja je najmanje loša), kakav će se period prilagodbe raditi, koliko poštovat će njihov način postojanja, njihov jedinstveni "yos", kreativnost koju imaju, koliko će iskoristiti svoju želju za učenjem i, istovremeno, koliko će se pokvariti, koliko će spontanosti izgubiti i koliko će postati agresivni, ova fraza Ane Rosa Quintana čini se da nije na mjestu.
Kao što sam rekao jučer, razlike između dva obrazovna sustava, španjolskog i finskog, više su nego očite. Razlike koje nadilaze jer nadmašuju ono što se događa u školama, one nadilaze jer postižu način postupanja roditelja i društva i nadilaze jer dolaze do vlade. Tamo uzimaju u obzir mišljenje učitelja o provedbi obrazovnih reformi. Ovdje imaju vraga što misle, jer reforme se vrše samo kako bi se nametnulo mišljenje stranke koja vlada u to vrijeme.
Da su u vrijeme smanjenja, s roditeljima koji se bore kako bi im djeca postala bolja javna naobrazba, s roditeljima koji sumnjaju da li je najbolje za svoju djecu da ih školuju ili podučavaju kod kuće, da vide ono što se vidi, i s ljutim učiteljima jer vide da imaju sve manje sredstava, dođu poznata i javna osoba, poput gospođe Quintana, čija su djeca sigurna da ne idu u javnu školu (i da zbog toga nisu u jednakim uvjetima), i kažu nam da je tamo vrlo hladno da je tamo mnogo samoubistava i da ne možete piti neke trske i tapase, dobro neugodno.
Dosadno jer, kako sam kaže, u Španjolskoj postoje škole koje stvaraju stvarnu bol, nevjerojatne nejednakosti (moja djeca su mogla mirno ući u više od jedne škole čiji razred čini 98% djece iz drugih zemalja), škole u kojima su ona i ona Vaša djeca to nikada neće vidjeti. Dosadno jer ako imate novca i resursa, možete ući u škole u kojima obrazovanje može biti bolje, ili individualizovanije, ili poštovanje, ali ako ga nemate, nećete imati iste mogućnosti i razlike će postojati od 3 godine, kada u teoriji sva djeca zaslužuju da budu podučena isto. Dosadno jer mi je vrlo stalo da prestanem sjediti na terasi kako bih imala neke tapase i neke trske, ako svoju djecu uključim učitelje i poštujući obrazovni sustav (u stvari, ni sada ne sjedim na terasi, ne znam tu je stvar potrošiti).
I dodatno smeta, jer Španjolska je treća zemlja u Europi po broju samoubistava adolescenata, iza Finske i Belgije, i to uzimajući u obzir da su se u Finskoj vrlo dobro prebrojali i prijavili, jer to je problem koji traže rješenje, ali što u Španjolskoj se registracija ne čini tako točnom, sakrivajući ili ne brojeći mnoga samoubojstva (znate, to je smrtni grijeh i što će reći).
Ukratko, to Razmijenio sam se za Finca, Dajem vam terase, trsku, tapas, vrućinu, pa čak i plaže ako zauzvrat moja djeca mogu odrasti s roditeljima do svoje tri godine bez potrebe žongliranja da sastave kraj s krajem i ako mogu, neka dobiju obrazovanje tako poštovano od te dobi, svjetlosnih godina od našeg.
