Često roditelji Pomažemo našoj djeci u izgradnji prvih sjećanja: ona povezana s iskustvima koja su živjeli kad su bili bebe. Mali su oni koji nas pitaju za sitne detalje, a ujedno su i oni koji (kao što se događa i s mojom kćeri) navode da se sjećaju iskustava nakon dvije godine, dok se ne sjećaju onoga što se dogodilo prije.
Možemo izmisliti objašnjenja koja će nam pomoći da shvatimo 'zašto se to događa', ali Što znamo o pamćenju? Osobno sam uspio naučiti malo više o tome kako sjećanja utječu na dječje ponašanje ili emocije, čitao je 'Dječji mozak' koji smo ovdje predstavili. A sada želim razgovarati o studiji koju je nedavno predstavio dr. Frankland (bolnica Sveučilište u Torontu / SickKids Hospital), i na temelju koje stoji da brzi razvoj hipokampusa tijekom prvih godina života možda je odgovoran za tu vrstu 'amnezije', Hipokampus je jedna od glavnih struktura tog organa toliko složena da je mozak. Njegove glavne funkcije su "snimanje" iskustava i njihovo reproduciranje pomoću pokazatelja Pomažu nam da ih oporavimo. Očito, razvoj novih neurona dok smo bebe troši puno energije, što inhibira funkciju 'reprodukcije'.
Proces stvaranja novih neurona u hipokampusu naziva se neurogeneza, o njemu znamo da je svoj vrhunac dostigao prije i nakon rođenja, dok se tijekom djetinjstva i odrasle dobi smanjuje
Motivacija P.W. Frankland razvijajući ovo istraživanje nastojao je dokazati da intenzivan razvoj hipokampusa uzrokuje nemogućnost pamćenja činjenica ili iskustava iz naših prvih godina života. Ovaj je specijalist nadahnuo njegovu kćer, promatrajući kako se nekoliko mjeseci nakon obavljanja važnih obiteljskih aktivnosti djevojčica nije sjećala.
Dr. Eric Kaendel, s Kavli instituta za mozak znanosti na Sveučilištu Columbia, priznaje da je Franklandovo razumno razumno zapravo u znanstvenoj se zajednici često vjeruje da hipokampus možda ima veze s "ovom misterijom".
Ova teorija nudi vrlo zanimljiv trag: "Jasno su sjećanja pohranjena, ali vrlo je vjerojatno da hippokampus kad pripada našoj fazi bebe ne može ništa pronaći gdje se nalaze.", Stoga se vrlo mala djeca mogu sjetiti nedavnih stvari, ali ne i srednjoročnih i dugoročnih događaja, a vremena se još uvijek ne možemo sjetiti. Druga je stvar što roditelji pomažu djeci da znaju detalje, ali u svakom slučaju to nije čin prirodne 'reprodukcije', već 'konstrukcija'.
A upravo o ulozi roditelja, kaže David Haley (profesor dječje psihologije na Sveučilištu u Torontu), da ne bismo trebali banalno doživljavati u ranim godinama, niti im oduzeti važnost za pamćenje. To je zato što sjećanja s izraženom emocionalnom komponentom koja će imati težinu u razvoju naše djece.
Haley upozorava da testovi koje je razvio Frankland imaju puno veze s prostornom memorijom, ali ne i s drugim vrstama memorije.
Istraživanje također to objašnjava hipokampus prenosi podatke u koru mozga dok spavamo, te da kora ima važnu ulogu u razradi dugoročnih sjećanja.
Slike | Johnathan Nightingale, profesionalni razvoj za kreativne ljude putem | BBC News Health Više informacija | Bolesna djeca u Pequesu i još mnogo toga San pomaže djeci da transformišu učenje u aktivno znanje.Sjećanja iz djetinjstva izgrađena su od sitnih detalja.
