Oni od nas koji to nisu dužni to više nerado vjeruju, ali postoje mnoge obitelji za koje pojam "mirenja" postoji samo za bogate. Nešto što radimo krivo s djetinjstvom širom svijeta i nešto što ćemo morati učiniti prije ili kasnije u vezi s tim.
Budući da smo se ovih dana susreli sa stuporom da se prema izvješću Instituta za prekomorski razvoj (ODI), britanskog istraživačkog centra fokusiranog na razvojnu politiku više od 35 milijuna djece mlađe od 5 godina širom svijeta redovito ostaju sami kući i "... To nije odraz ljubavi koju njihovi roditelji imaju prema njima, već radne stvarnosti i raspoloživih resursa."
Podaci su tvrdoglavi i pokazuju nam da je stvarnost mnogo bolnija nego što možemo zamisliti kada pričamo o djetinjstvu.
Podaci u ovom izvješću koje je Overseas Development Institute (ODI) predstavio ovih dana u Velikoj Britaniji jasno pokazuju globalnu krizu u skrbi o djeci, "Previše djece u mnogim dijelovima svijeta ne prima odgovarajuću njegu" ističe Emma Samman, ODI istraživač i autor ovog šokantnog izvještaja.
Očito nema napora da se to shvati dijete mlađe od pet godina koje je samo kod kuće, ima veći rizik da će doživjeti nesreću, pa čak i umrijeti dok su njegovi roditelji prisiljeni ići na posao.
Radni uvjeti su u većini slučajeva bolni, očigledan je nedostatak mreže podrške i nemogućnost plaćanja nekoga za pomoć presudni su čimbenici da djeca ostanu sama kod kuće. Sticaj okolnosti neminovno uzrokuje da ta djeca prije nego kasnije budu prisiljena napustiti studij onim što, prema stručnjacima, zatvara krug jada o njihovom životu i životima u njihovim zajednicama.
Misery je žensko ime
Politički instrumenti usmjereni na skrb o djeci u zemljama koje je ODI analizirao, slijede model razvijenih zemalja, temelje se na odredbama koje nudi tržište rada kao što su porodiljni ili očinski dopust i zaštita dojenja. Ništa više.
U radnom okruženju koliko su ove zemlje promjenjive, ove su mjere nedosljedne i ne mogu se primijeniti upravo u većini slučajeva krvarenja. Prema ODI važne su politike nedovoljne jer većina majki, od žena, ima radne uvjete u kojima riječ "odlazak" nije poznata.
Dakle, stvarno ne, za djecu se u tim zemljama ništa ne radi. Zemlje kao što su Demokratska Republika Kongo, Obala Slonovače, Republika Čad i Srednjoafrička Republika u kojima se brojka povećava na više od polovice djece, njihove djece, one koje nikoga ili s njim ostavi kod kuće malo sreće pod starateljstvom starijeg brata.
Trajno je da žena provodi više vremena na brizi o maloljetnicima nego otac, što smanjuje mogućnosti žena da pristupe obrazovanju, tržištu rada i samim tim utječe i na vrstu posla da možete pristupiti, vašoj produktivnosti i očito vašoj plaći. Budući da ne govorimo samo o odraslim ženama, ne pričamo isključivo o majkama, U ovoj spirali nejednakosti kćeri, sestre i bake dio su skupine posvećene siromaštvu.
Emma Samman izriče se u zaključcima tvrdeći kako je potrebno stvoriti stvarne politike socijalne zaštite koja će odgovarati potrebama tih njegovatelja i kritikujući to vlade širom svijeta odlučile su zanemariti ovu krizu Tko su žive generacije žena u svijetu: "... briga o djeci odbačena je na političkom planu ..."
A to je nepobitna činjenica, pasivnost i nedostatak uključenosti vlada sutra oduzimaju djecu milijunima odraslih.
Fotografije | unsplash
U bebe i više | Tako da nijedno dijete nije ostalo u hladu: djetinjstvo u podacima | Ulaganje u djetinjstvo je ulaganje u obrazovanje, zar to političari ne vide ili ih to ne zanima?
