Duboko u sebi, bebe plaču iz istih razloga (iako su nam ponekad tajna) i morate ih pokušati smiriti. Ali što je s obrascem? Plaču li sve bebe isto? Čini se da studija to pokazuje bebe ne plaču isto: Krik afričkog ili azijskog novorođenčeta ne zvuči isto kao onaj europskog.
I mada fetusi vjerojatno ništa ne čuju izvana, ipak prepoznaju majčin glas. Unutar maternice dijete će usvojiti majčin akcent i reproducirat će ga pri rođenju, ne u razgovorima, već na način verbalne komunikacije u ovoj fazi: plakanje.
Njemačka antropologinja Kathleen Wermke sa Sveučilišta u Würzburgu tijekom godina je predložila da se zna kako materinji jezik utječe na plač novorođenčeta. Nedavno je proveo nove studije koje potvrđuju da plač ima različite naglaske ovisno o podrijetlu djeteta, jer mališani uče zvučni obrazac materinskog jezika u posljednjem tromjesečju trudnoće.
Beba je, iako je uronjena u amnionsku tekućinu, u stanju zabilježiti ritam i melodiju materinskog jezika, Jezici koji stavljaju veći naglasak na visoke ili niske zvukove koji određuju značenje, poput Azijanaca i Afrikanaca, rađaju bebe koje plaču na melodičniji i pjevajući način.
Suprotno tome, europski su jezici ravniji jer riječi imaju manje ili više fiksna značenja bez obzira na intonaciju. Pa bi i plač beba bio laskaviji, s manje melodičnim zavojima, manje akutnim ili teškim. I nisu sve europske bebe plakale na isti način. Tijekom proučavanja plakanja francuskih i njemačkih novorođenčadi, tim istraživača zabilježio je da krivulja koju je stvorio prvi pada prema dolje, od visokih do niskih zvukova, dok je obrazac intonacije potonjeg suprotan.
I premda postoje crte koje osiguravaju postojanje određenih univerzalnih zvukova za bebin plač (poput "Dunstanove metode" da bi se znalo zašto plače), studije njemačkog antropologa proturječile bi toj teoriji.
Ne znam da li ova istraživanja imaju mnogo utjecaja na poboljšanje života beba ili njihovih roditelja, ali kao što smo rekli u drugim prilikama, nije toliko važno znati zašto beba plače, kao da je pokušavamo smiriti. U ovom slučaju nije toliko važno znati na kojem jeziku dijete plače, ono što ćemo morati učiniti je pokušati razumjeti što taj plač znači.
Ono što pokazuju je nevjerojatna sposobnost oponašanja beba, primitivnih, odraznih, od kada se rode. Neizmjerni kapacitet koji počinje u maternici i nastavlja nas iznenaditi u najnovijim istraživanjima bebinog mozga.
Ukratko, plač djeteta bio bi različit u odnosu na njegov materinji jezik, s nijansama koje "jednostavnim sluhom" većina ljudi ne bi mogla razlikovati. U svakom slučaju, sjetite se brinuti o dječjem plaču i nikad ga ne ostavljajte bez nadzora, Plakala sam jezikom na kojem sam plakala.
