Svake godine Ministarstvo zdravlja objavljuje izvještaj o dobrovoljnom prekidu trudnoće u Španjolskoj i, iako me to ne čini uspavanim, istina je da to obično pazim jer sam, kao pedijatrijska medicinska sestra, agentica zdravlje čija je misija provoditi akcije spolnog odgoja u školama i institutima, a jedno od ključnih pitanja je kontracepcijske metode i metode koje se kao takve ne bi trebale koristiti.
Podaci za 2016. godinu još nisu javni, ali oni su koji se odnose na 2015. godinu. Kada ih promatram, statistika uvijek privlači moju pozornost i to žene koje su podvrgle pobačaju kada su to već učinile u drugim prethodnim prilikama. I među svim podacima, posebno onim koji govori o onima koji su to već učinili u pet ili više navrata: 781 žena dobrovoljno je prekinula 2015. godinu po šesti put.
Podaci izvješća
Izvješće, koje je objavilo Ministarstvo zdravstva, socijalnih usluga i ravnopravnosti, stoji na stranici 23, u odjeljku "5 ili više IVE", koji su tijekom 2015. bili sedamsto osamdeset i jedan žene koje su u najmanju ruku abortirale šesti put.
Točno je da je 781 žena od ukupno 94.188 žena koje su u toj godini podvrgle pobačaju vrlo malo, ali činjenica ostaje iznenađujuća. Bez sumnje treba razmišljati o tome, kao i činjenica da 970 žena ponijet će po peti put, da je 2.567 to učinilo četvrti put, a da je 7.743 to učinilo treći put. Ako im dodamo sve, imamo 12.061 žena koja je abortirala barem dva puta prije. Ovo je 12,8% žena koji su podvrgli intervenciji, što je više od 12,3% žena koje su to učinile u 2013. godini.
Zašto su pobacali šesti put?
Jasno je da će svaka žena imati svoje motive i mi također nismo niko koji bi trebali kritizirati ili donositi vrijedne prosudbe o tome. Stoga ću se ograničiti na objašnjenje onoga što izvještaj kaže. Dok čitamo na stranici 38, od 781 žene koja je po šesti put pobačala ili više, 109 žena živi sam i ima vlastiti prihod, a 57 živi sam, ali nemaju primanja; 266 živi s parom i ima vlastiti prihod, a 243 živi s bračnim parom, ali nemaju vlastita primanja; 16 živi s roditeljima i ima vlastiti prihod, a 49 također živi s roditeljima, ali nemaju prihoda; i 21 žena živi s drugim ljudima i imaju dohodak, a 4 žive s drugim ljudima, ali nemaju prihoda.
Točno je da žena može abortirati ako želi, jer trenutno zakon to dopušta (a mislim da smo mi većina koja vjeruje da bi to trebalo biti tako, jer žena nikada ne bi trebala biti osuđena zbog odlučivanja na abortus), ali vjerujem da se možemo složiti da su dotični podaci dovoljno upečatljivi kao da smatramo da nešto može propasti. I kažem neuspjeh, jer dobrovoljni prekid trudnoće nije kontracepcijska metoda, a za postizanje šest trudnoća potreban je mnogo nezaštićenog seksa (obično mnogo više od šest veza).
Stoga se čini da moramo i dalje isticati školovati djevojčice i dječake u pogledu vlastitog tijela i poštovanja prema tijelu druge osobe. Također u pogledu života i sposobnosti uzgajanja. A također, u pogledu intervencije koja bi mogla biti rješenje problema, ali nije jedino rješenje; i prema sustavu socijalnog osiguranja koji to dopušta i koji bi trebao biti korišten, ali možda ne toliko zlouporaba.
