Danas imamo u našem Odjeljak priče o očinstvu, Susana dragocjeno iskustvo. Kaže nam pun radosti, optimizma i vitalnosti koji mu je prenio njegov sin Pablo, koji mu je ispunio život, i kako je sve što se dogodilo isplatilo.
Ako i vi, tata ili mama, želite da nam kažete kakvo je vaše iskustvo, napišite svoju priču na [email protected].
Ja sam Susana, pišem vam iz Gvatemale, svakodnevno primam e-poštu s informacijama na vašoj stranici, informacijama koje cijenim i ne prestajem ih čitati svaki dan, jer uvijek pronađete neku zanimljivu temu i oni vam pomažu. Želim vam ispričati priču o rođenju mog djeteta Pablita. Pablito je već godinu dana nakon dolaska na svijet nakon C-sekcije. Moja trudnoća bila je neočekivana budući da sam samohrana majka i Pablito mi je prvo dijete. Vijest nije bila ugodna ni za mene ni za oca, jer je nismo očekivali, toliko je snažno bilo iznenađenje da se odmaknuo od mene i ostao sam s odlukom da li je imam ili ne, sa svim situacijama protiv mene mogu vam reći da Kad je moja obitelj saznala za moju trudnoću, pružila mi je svu moralnu potporu i ljubav koju od njih nikad ne bih očekivala. I tako je započela moja nova životna faza, s mnogim neizvjesnostima što će se sada dogoditi, od straha da ostanem sam bez partnera, od depresije u koju sam tada pao od napuštanja svog dečka i od straha od mnoge promjene koje su se događale u mom tijelu iz dana u dan. Nakon što je proveo 40 tjedana normalne trudnoće bez ikakvih komplikacija, 9. travnja 2007. u 16:30 ujutro. Slomio sam fontanu, odmah sam svojoj majci rekao što se dogodilo sa mnom, jadna stvar postala je jako nervozna, što sam dokazao da sam najmiliji i da joj dam spokoj. Ustao sam iz kreveta i kupao se, obukao udobnu odjeću u onu što su me odveli u bolnicu, ušao sam u 5:00 ujutro. Tiho bez jakih bolova. Nakon odgovarajućeg pregleda prebačeni su u porođajnu sobu, naravno nakon blagoslova koji mi je primila majka. Liječnici koji su me primili bili su vrlo ljubazni, priključili su elektro kako bi vidjeli pulsacije malog srca mog djeteta koje je uvijek bio razbojnik koji se nikad nije čuo. I tako su se počeli pojavljivati bolovi, svaki put malo jači, bio sam vrlo smiren, samo sam tražio od Boga da sve brzo postigne i da se izvučem iz tog iskustva, umirao sam da upoznam svoje dijete i kažem mu koliko ga volim. U 12:30 nakon pregleda rekli su mi da moraju napraviti C-presjek jer nisam puno dilatirao i već sam izgubio puno tekućine, odmah su me odveli da se pripremim za operacijsku salu, doživite da ako je to malo neugodno od mojih živaca Izdali su se i bio sam jako uplašen, ali liječnici su me uvjeravali i započeo je carski rez. U 12.45 rodila se moja prelijepa beba, nisam ga mogla odmah vidjeti otkad je umotao u kabel i rodio se plav, odveli su ga da provjeri. Budući da je već u svom krevetu u 16:00 popodne. odveli su moje prekrasno dijete kod mene, prva osoba koja ga je vidjela bila je moja mama, ona ga je pregledala i dala mu prvi blagoslov. Od tada vam mogu s puno sreće reći da je moj sin došao u moju kuću da nam pruži svjetlost i mnogo radosti, kao i iskustva. Zahvaljujući Bogu i mojoj obitelji, predstavio sam se sa svojim sinom, sada je moj život oko njega, za njega živim, za trčanje svog posla kući da ga vidim, svaki put kad pogledam vrata koja on potrči da me zagrli i primi S najboljim osmijehom koji sam mogao imati prije u životu. Što se tiče njegovog oca, više mi nije potreban i ne znam hoće li mu zatrebati u budućnosti. Ono što vam mogu reći je da su moja ljubav, moje povjerenje i cijelo moje biće sada oko Pablita kako mu mi nježno kažemo. Svake večeri kad se igramo prije spavanja (jer je jako hiperaktivan) kažem mu koliko ga volim i koliko zahvalim Bogu što je sada sa mnom, nije me briga za sve što bi mi se moglo dogoditi prije i sada se ne bojim suočiti se sa životom i njegove nevolje, imam svog sina uz sebe i pored njega i s njim znam da ću uspjeti i pobjedonosno. Pablito je hodao s 9 mjeseci, a sada me gleda i govori mami, ono što osjećam kad čujem njegov slatki glas koji me zove je neobjašnjivo. Zagrli me i poljubi, zajedno se svake večeri molimo i kad završimo molitvu, uvijek kaže Amen.
