Sedam koraka za izbjegavanje seksualnog zlostavljanja djece

seksualno zlostavljanje djece To bi se moglo definirati kao svaka seksualna aktivnost sa ili bez nasilja između odrasle i maloljetnice ili između dva maloljetnika, kada jedno vrši vlast nad drugim, bilo silom, prisilom ili uvjeravanjem.

To je zločin kažnjiv zakonom i situacija koja zauvijek može obilježiti osobnost žrtve, sa svim problemima koje ovo ima.

Stvara se dojam da je izoliran problem što se "mojoj djeci neće dogoditi", čak postoje ljudi koji to povezuju s nesigurnom ekonomskom razinom, no to je češće nego što mislimo i možda bismo to trebali imati na umu da se pokuša zaštititi djetinjstva i nevinosti naše djece.

Zaklada RANA (Mreža pomoći za zlostavljanu djecu) nude informacije o tome i nude nam vodič sa Sedam koraka za izbjegavanje seksualnog zlostavljanja djece.

Kao relevantniji podaci komentiraju da se procjenjuje da svaka četvrta djevojčica i jedan od šest dječaka mogu postati žrtve seksualnog zlostavljanja prije navršene punoljetnosti. To znači da veliki broj djece tiho podnosi ovu vrstu iskustva.

Otprilike 20% žrtava seksualnog zlostavljanja djece mlađe je od 8 godina i većina nikad ne prijavljuje zlostavljanje.

Sedam koraka za izbjegavanje seksualnog zlostavljanja djece:

  • Znajte činjenice: roditelji su odgovorni za našu djecu i mi smo ti koji moraju biti na oprezu da izbjegnu situaciju zlostavljanja. Trećinu žrtava zlostavljaju članovi obitelji, a to znači da glavni rizik dolazi od najbližih ljudi. Zlostavljači često pokušavaju uspostaviti odnos povjerenja s roditeljima žrtava i moramo imati na umu da to svatko može biti.
  • Smanjite rizike: Zloupotreba djeteta događa se kada je odrasla osoba sama s djetetom. Moramo pokušati upoznati osobu s kojom boravi i pokušati nas promatrati od drugih ljudi. Internet je sjajan ulaz za zlostavljače, moramo pratiti uporabu naše djece koju mogu iskoristiti na mreži.
  • Razgovarajte o temi: Djeca često čuvaju tajnu zlostavljanja. Zlostavljači manipuliraju i zbunjuju djecu tako da vjeruju da je njihova krivica ili što je ono što rade je nešto normalno ili igra, može prijetiti djetetu ili čak prijeti da će naštetiti drugim ljudima u njihovoj obitelji. Razgovor s djecom o zlostavljanju, prilagođavanje dijaloga njihovoj dobi može uzrokovati uklanjanje barijere šutnje.
  • Budite budni: moramo pažljivo procijeniti fizičke signale poput iritacije, upale ili osipa na genitalijama, infekcije mokraćnog sustava itd. i drugi problemi poput trbuha ili glavobolje kao posljedica anksioznosti.

    Češće se javljaju emocionalni ili bihevioralni problemi poput povlačenja ili depresije, pretjeranog samo-zahtjeva, neobjašnjivog bijesa i pobune itd.
    Otvoreno seksualno i atipično ponašanje i jezik s godinama također mogu biti znakovi uzbune.

  • Informišite se, znate kako reagirati: Odgovaranje na istinu koja izražava nevjericu ili bijes i bijes može uzrokovati da dijete pokuša opravdati radnju, promijeniti verziju ili izbjeći pitanja i dijaloge koji se vraćaju temi.
  • Ponašajte se ako imate sumnje: sumnje su zastrašujuće, ali mogu biti jedina šansa da se dijete spasi (ili za nekoliko maloljetnika zlostavljači imaju nekoliko žrtava). Ako se ne usudimo prijaviti, možemo se obratiti socijalnim službama, službama zaštite djece, zdravstvenom domu itd.
  • Uključite se: Možemo se boriti protiv zlostavljanja, na primjer, podržavanjem zakona i organizacija koje se bore protiv seksualnog zlostavljanja maloljetnika.

Video: NYSTV Christmas Special - Multi Language (Svibanj 2024).