Dnevnik moje treće „trudnoće“: čekam te, samo

Prošle nedjelje Guim se u trbuhu pretvorio 34 tjedna. U 35. tjednu i nekoliko dana rodio se njegov brat Aran, pa se nadamo da se povijest neće ponoviti i mali Guim će izdržati još nekoliko dana.

Bili smo kod ginekologa prije nekoliko dana i, iako imam ultrazvučno graviranje, nema se što puno vidjeti, u osnovi jer su u ovom trenutku na filmu oni već toliko veliki da se vide samo dijelovi dijelova tijela i, općenito, malo izgleda stvar. Dakle, videozapis koji imate ovdje je ultrazvuk koji su napravili prije otprilike mjesec dana, gdje možete joj malo vidjeti lice u 4D-u (Ginekolog je to učinio na vlastitu inicijativu i Guim je odlučio pokriti usta kabelom ...).

Slučaj je takav Guim teži već 2 kilogramaili tako kaže ginekolog, jer već znamo da je ta težina vrlo promjenjiva i nepouzdana i da znamo, a u to smo sigurni, kreće više od svoje starije braće koja se, zapravo, već dosta kretala.

Sjećate li se da smo prvih mjeseci razgovarali o Mirjaminoj nelagodi, vrtoglavici i njezinoj mučnini? Zatim nastavite sa svime time ujutro i to nam pokazuje da ni jod, niti "jod". Nije da je njegova nelagoda pretjerana i da je povezana s njegovom željom da stvari čini s više ili manje žurbe.

Ako idete tiho, malo po malo, ako sjedite i odmarate, sve je u redu. Ako umjesto toga morate nešto učiniti (na primjer, kako biste uzeli analizu) s satom u ruci, stvar vam pada iz ruke i morate leći gotovo do točke kad se onesvijestite.

Kao što sam rekao u drugim unosima, ovo je najgora trudnoća od trojebez sumnje Pogledajte u kojoj mjeri se osjeća loše što je rekao da "ako je ovo bio prvi, nemam više". Mislim da, kao i sve drugo, u ovom trenutku pođe po zlu i tada ga s vremenom zaboravljate jer više važi rezultat od procesa (to jest, čak i znajući da će se loše dogoditi da bi ga imalo više). U stvari Aran se rodio nakon cijelog tjedna kontrakcija na svakih 10 minuta, dan i noć, koji nisu bili učinkoviti jer su prestali s lijekovima (da se još nisam rodio) i usprkos onom groznom tjednu u kojem nisam mogao zaspati više od 30 minuta zaredom, evo nas, danas i sada, čekajući rođenje drugog djeteta.

Još nisam našao ženu koja mi je u stanju objasniti iscrpljivije rođenje od toga ... neki kažu da su im porođaji bili užasni jer su bili gotovo dva dana da rode i sigurno nisu bili divni, ali sjećam se svog sveca žena i njezin tjedan kontrakcija i teško mi je vjerovati da netko može objasniti nešto slično.

Ono što već imamo jasno je da je apsurdno govoriti o rokovima (na njih smo ih već davno zaboravili). Imat ćete snage i energije ranije kada se dijete rodi, a ne prije, Već se pretpostavlja.

U međuvremenu smo dodali ormar za igraonicu za djecu u koji će ići odjeća za dijete i još uvijek ne znamo baš dobro kako ćemo spavati noću. Upravo sada jesmo roditelji, Jon, 6, i Aran, 3, svi u istoj sobi, s dva spojena kreveta od 150 i 70 cm. Kad Guim stigne, imamo dvije mogućnosti: prašinu basine, samo u slučaju da odluči malo odspavati unutra, iako ne mislim tako, ili razgovarati s Jonom da spava u njegovoj sobi. Rekli smo mu to nekad, u slučaju da bi radije spavao ondje i za sada kaže da, preferira biti sam da se ne bi probudio uz plače svog budućeg novorođenog brata. Vidjet ćemo kako to radimo, mada već pretpostavljam da nam nije nešto što oduzima san.

Za kraj, sve je spremno. Torba sa svim stvarima koje zatraže u bolnici, odjećom i stvarima mama i baka i djedova znajući da im je ostalo malo toga da dobiju poziv „možete li doći ostati s djecom?“. Ostalo je samo stvar strpljenja i živaca, jer iako je već treći, uvijek imate onu grešku neizvjesnosti, kako će sve ići i kako će biti naše novo malo dijete.

u međuvremenu Evo, čekamo te, Guime, samo.