Mnogo je, srećom, studija koje se provode s bebama kako bi naučili kako reagiraju na različite podražaje roditelja.
Razlog za to je taj što, iako bebe tada odrastu i ne sjećaju se svog djetinjstva, mozak raste gotovo eksponencijalno, stvarajući neurone i neurone, koji se pojavljuju na temelju trenutnih iskustava. Drugim riječima, mozak koji se stvara kad beba odraste bit će donekle uvjetovan iskustvima koja beba ima.
U skladu s tim, istraživači sa Sveučilišta u Torontu u Kanadi to su pokazali dvije minute bez obraćanja pažnje na šestomjesečnu bebu dovoljno je da se postavi pod stresom i da, samo što sljedećeg dana uđu na isto mjesto, bebe već povećavaju razinu stresa, pokazujući da znaju da se mogu ponovno zanemariti.
Zanimljivo je, jer u šest mjeseci većina beba još nije u stanju sjediti, a mnoge tada počnu jesti nešto drugo osim mlijeka. Tako rano, tako malo, i već su pod stresom ako ne privuku pažnju roditelja.
U beba i više Sedam načina za smirivanje bebinog plačaKako su napravili studiju
Da bi uradili studiju, istraživači su u svoj laboratorij pozvali 31 majku s njihovim 6-mjesečnim bebama i podijelili ih u dvije skupine. Bebe su sjedile u autosjedalicama i majke su pozvane da razgovaraju i igraju se s njima.
U jednoj su skupini majkama rekli da su između igara isprekidana razdoblja od dvije minute u kojima su morali gledati preko djetetove glave, a da nisu napravili lice ili izraz, Majke druge skupine nisu morale raditi ništa posebno, samo su nastavile razgovarati i igrati se sa svojom djecom.
Istraživači su uzimali uzorke sline na početku sesije, u 20 i 30 minuta, i primijetili da su razine hormona stresa, kortizola, naglo skočile kad su majke ignorirale bebe. Sutradan, kad se vratio u laboratoriju, razina kortizola ponovno je porasla čak i prije nego što su ih majke ignorirale.
Skupina beba koje nisu bile zanemarene nisu promijenile razinu kortizola ni prvog, ni drugog dana kad su otišle u laboratorij.
Zašto se bebe i više ne mogu zanemariti?Koji su bili zaključci?
Ti su rezultati, i iznad svega, primijetili da su drugog dana već pod stresom samo misleći da će ih majke opet ignorirati, natjerali stručnjake za dječji razvoj da pomisle kako ponovljene epizode stresa mogu utjecati više nego što se toliko pretpostavlja u zdravlju u djetinjstvu kao u životu koji će bebe nositi u budućnosti, kad budu odrasle.
David Haley, glavni istraživač studije, rekao je sljedeće:
Rezultati sugeriraju da ljudske bebe imaju sposobnost proizvodnje a reakcija na stres unaprijed, temeljena na očekivanjima stvorenim na temelju postupanja roditelja u određenom kontekstu.
Što bi se moglo reći o studiji
Dvije minute je vrlo malo vremena, tako malo da se svi možemo sjetiti bez puno napornih razdoblja od dvije minute u kojima su naša djeca bila bez ohrabrenja i podrške roditelja, odnosno plakanja.
Sada je jedna stvar da vaša majka stoji ispred vas i gleda preko glave kao da vi ne postojite s pokeraškim licem, a druga je da vaša majka nešto radi u to vrijeme i ne može vam pomoći. Osobno bi me prvi naglasio puno više od drugog, tako da se možda isto događa i s bebama ("jedna stvar je da ne možeš, druga vrlo drugačija stvar koja me ignoriraš").
U djece i više Istraga pokazuje zašto bi se o djetetu koji plače uvijek trebalo brinutiKad sam pročitao studiju, nisam se mogao sjetiti metoda kako naučiti djecu spavati noću, a koje se temelje na ignoriranju djeteta nekoliko minuta (mnogo puta više od dvije) dok ne nauče samostalno spavati ili, bolje rečeno , sve dok ne nauče da ne treba zvati roditelje jer neće dobiti odgovor za koji misle da zaslužuju.
Prisjetio sam se toga jer ako su bebe u studiji značajno povećale razinu stresa, bebe koje plaču noću, nekoliko noći, vjerojatno su previše pod stresom, čak i ako to nije objašnjeno (niti će se to ikada objasniti) u Knjige koje to objašnjavaju.
Osobno cijenim ove studije jer su učinjene daju vrijednost svim onim satima koje su mnogi roditelji proveli držeći našu djecu, na bolove u leđima zbog nošenja u naručju, na sate uložene u smirivanje njihovih suza i njihovih patnji i na sve sate koji su ostali uz put, a kojih nije malo.
