Svibanj je mjesec krštenja par excellence, ali ne slave se svi onako kako smo ih poznavali, ali to je slavlje ostavilo crkvu da postane, također, civilni obred.
Neki će pitati "krštenje bez katolika?" Da. Iako se može činiti proturječjem, prvo građansko krštenje Andaluzije proslavljeno je posljednje subote svibnja u Malagi. Iako je rečeno da je prvi u Španjolskoj, najmanje je treći, drugi u Rivas Vaciamadridu, Madrid (2007), a prvi u Igualadi, Barcelona (2004)).
To je slavlje, u kojem nedostaju obredi kršćanskog krštenja, dobilo ime "ceremonija nametanja imena" ili "čina dobrodošlice zajednici" u kojem novopridošli demokratski pozdravlja rođen.
U oba slučaja članovi obitelji i sponzori dolaze kako bi pokrili novorođenče. Ali umjesto krštenja krštenja, svete vode i pomazanja kao u kršćanskom sakramentu, u civilnoj verziji nalazi se knjiga za natpis imena djeteta i kumova, čitanje Europske povelje o pravima djeteta i aluzivne pjesme kao 'Nana de la luk' Miguela Hernándeza. Naravno, poslastica je kraj zabave za bilo koju od dvije verzije.
Naravno, postoje mišljenja svih vrsta, čak i kontroverzna denominacijom "građanskog krštenja". Za mnoge je to nepotrebno slavlje, za katolike to zavjesa jer je kršćanski sakrament nemoguće povezati sa svjetovnim slavljem, dok nevjernici smatraju da imaju pravo slaviti ceremoniju koja nije katolički obred da bi „dobrodošli zajednicu “djetetu.
S druge strane, postoje oni koji misle da je, iako je to izlika organizirati obiteljsko slavlje, logičnije nego ga krstiti kršćanskim obredom, a zatim ne školovati dijete u propisima katoličke vjeroispovijesti.
Do sada su se roditelji suočili s dvije alternative, ovisno o vlastitom vjerovanju: slaviti ili ne slaviti sakrament krštenja svog novog djeteta. Međutim, pojavila se ta treća opcija koja, čini se, ne prihvaća veliko. Što mislite o građanskom krštenju? Biste li ga proslavili zbog svoje bebe?
