Kao što znate jedna od tema koja me najviše zanima je ponuditi roditeljima alate za odgoj djece na poštivan način, a knjiga psihologa smatrala sam toliko zanimljivom Antonio Ortuño, u intervjuu sam se želio malo približiti njegovom radu i njegovim prijedlozima.
Koji je vaš posao dječjeg psihologa?
Radim više od dvadeset godina podučavajući obitelji poštivanju strategija i dobrih praksi kako bi se naučile suočiti s problemima koji se tiču obrazovanja u djetinjstvu i adolescenciji. Radim zajedno s očevima i majkama kako bi se oni osjećali kompetentno i naučili alate i vještine kako bi inteligentno vršili svoju funkciju.
A koja je uloga obitelji?
Obiteljska funkcija uglavnom je osigurati sigurnost djeci.
Dijete sigurno želi odrasti, želi preuzeti odgovornost, želi ugoditi i biti protagonist njegove priče. Naučite znati i prihvatiti njihova ograničenja i mogućnosti, voljeti i voljeti, upravljati njihovim odlukama i rizicima, biti dosljedan, suočavati se s novim izazovima i stvarnostima, odnositi se prema drugima s empatijom i asertivnošću. Hajde, luksuz.
I kako se osigurava sigurnost djeci?
Bila bi poput dva velika stupa. Stup bi bio pun ljubavi, ljubavi, dostupnosti, zaštite, skrbi, bezuvjetnog prihvaćanja. Drugi stup mora sadržavati pravila suživota, raspodjele odgovornosti i odluka, upravljanje povjerenjem i poštovanjem, parametre slobode, upravljanje sukobom. Oba su stupa potrebna za poticanje sigurnog pričvršćivanja.
A od ove dvije funkcije, koja po vašem mišljenju najviše nedostaje u ovom društvu?
Obitelji koje pohađam terapiju i na mojim tečajevima obučavale su se u otkucaju srca ili nedostatku kontrole, ili oboje. Ali mislim da nedostatak kontrole više uspijeva. Ljubav i ljubav naše djece stvara manje sumnji kod roditelja od načina na koji mogu kontrolirati neslaganja. Imam više radnog iskustva u obnovi sigurnog privitka jačanjem vjerodostojnosti i dosljednosti obrazovnih smjernica.
Je li ovo posljednji zvuk poput podešavanja?
Dijete se, između ostalog, rađa sa sustavom za hvatanje i razvijanje informacija za koji je potreban vanjski sustav praćenja. Potreba djece da istražuju, da poznaju svijet oko sebe mora se realizirati u sigurnosnom kontekstu u kojem su opasnosti svedene na minimum, a jedan od načina je ponuditi tu slobodu, ali s nekim parametrima, ograničenjima. Da bi se potaknula odgovornost, čovjek mora naučiti donositi odluke. A da biste mogli donositi odluke potrebno je imati osjećaj kontrole nad situacijom, te znati alternative i posljedice tih alternativa, uz to da se osjećate kompetentnima s velikim dozama empatije. Za mene to znači postavljanje granica.
Razgovarate o dijeljenju odluka u obitelji, postoji li recept?
Obrazovanje se sastoji u tome da se neprestano pitate: što sam odlučio za svog sina, može li sada odlučiti? Kad se dijete rodi, sve odluke donose odrasli. Sve je u zoni roditeljskog nadzora. Ali odrasli bi trebali postupno dijeliti i delegirati te odluke. U početku je kontrola odrasle osobe. Odlučujemo na primjer, koju odjeću kupujete. Ali prije ili kasnije djeca će htjeti biti protagonisti i sudjelovati u odlučivanju. Tada se mora dijeliti kontrola. I želi pregovarati o kupnji svoje odjeće, odnosno o načinu njezina odijevanja. I na kraju, odgovornost pripada djetetu, on već želi odlučiti. Kontrola je tvoja. Vidjeli ste njegov stil.
Je li to pametna tehnika semafora koju spominjete u svojoj knjizi?
Točno. To je tehnika koja pomaže obiteljima razlikovati tri situacije, a to bi bile tri boje semafora: CRVENI semafor: kontrolu nad situacijom drži odrasla osoba. Dijete ne može donositi odluke, jer može ugroziti dobrobit neke osobe, posebno njegove. To je nešto što se ne može tolerirati ili prihvatiti. To je prostor u kojem se vrši vlast, vodeći računa o položaju i mišljenju drugog. Ja sam to nazvao empatičnim autoritetom. Oni su situacije u kojima se pregovaranje ne uklapa. On je prijateljski, poštovan NE. I o NO nema pregovora. ŽUTA semafor: kontrolu situacije može se i treba podijeliti. I odrasla osoba i maloljetnik mogu donositi odluke. Djeci se vjeruje i poštuje se njihovo odlučivanje. Jednoj se stranci to uopće neće svidjeti, ali to se može prihvatiti i tolerirati. To je pregovaračka situacija, u kojoj morate postići kompromise, uz viziju suradnje koja traži da obje strane nešto zarade. Sa različitih stajališta sporazum se postiže, proporcionalno, iako pomalo nesimetrično. To je nešto takvo: ti odlučiš ono što ja odlučim ti možeš odlučiti. Ali, kao konačni rezultat, odluka mora biti odluka sina. ZELENI semafor: kontrola situacije i odgovornost je u potpunosti na djetetu. Dijete donosi odluke koje utječu na njegov životni projekt, a ne na roditelje. Što god odrasli rekli, djeca su ta koja odlučuju na kraju. Roditelji uče da prate, da zaostanu na svom putovanju, da budu dostupni kada dijete (a ne roditelji) to smatraju prikladnim, da pokazuju povjerenje kad se moraju odlučiti i, što je vrlo važno, dijete mora i mora uočiti da ih se poštuje te odluke.
Zašto ime inteligentne obitelji vašoj knjizi i vašem projektu?
Etimologija riječi inteligencija je inteligentnog latinskog podrijetla, sastavljena od intusa (između) i legere (izaberi). Biti inteligentan, između ostalog, znati kako odabrati najbolju alternativu, znači predvidjeti, znači znati predvidjeti.
Inteligentna obitelj zna kako donositi odluke, zna kako riješiti probleme koji utječu na opstanak i dobrobit njegovih članova. Njegov je cilj pružiti sigurnost i vjerodostojnost djeci u ljubavnom i strukturiranom kontekstu.
Inteligentna obitelj osigurava zdrav rast djeteta. Pomaže djeci da pravilno obrađuju ogromnu količinu informacija koje svakodnevno dobivaju, učeći diskriminirati i inhibirati nebitno, prilagoditi se različitim stvarnostima, predvidjeti i predvidjeti svoje ponašanje, regulirati svoje ponašanje i osjećaje, da se planira. Ukratko, biti odgovoran. Stoga je potrebno roditeljima pružiti svojoj djeci situacije za rješavanje, nudeći alternative sa svojim posljedicama, tako da djetetov mozak može donositi odluke, predvidjeti, zamisliti budućnost. To je najbolji način da sretno sazrijevam.
Izuzetno cijenimo psiholog Antonio Ortuño intervju koji je dao Bebama i još mnogo toga i koristim ovu priliku da ponovno preporučim vašu zanimljivu knjigu "Pametne obitelji".
