Nedavno sam pročitao projekt razvijen u Južnoj Americi i bio je namijenjen tinejdžerima: govorio je o muškom identitetu, a imao je namjeru da primatelje razmisle o nasilju nad ženama (vrlo prisutno kod mladih, iako imamo malu djecu Još nismo svjesni), kao i pokušaj promjene dinamike odnosa.
Ubrzo sam otkrio 'Biti ili ne biti muškarac. Putovanje suštini muškog identiteta ' autor Alberto Mena Godoy, u tekstu naslovnice možete pročitati "tko je čovjek zapravo?", koja je njegova suština ?, što mu treba od okoline da odraste kao dijete i kao zdrav čovjek? Zašto nas to košta? toliko povezati? ' Knjiga je objavljena 17. rujna 2012.
Uvjerio sam se tada da (kao što sam već spomenuo prigodom) postoje vrlo zanimljive teme koje mi se javljaju a da ih nisam tražio. No bez sumnje je iznesena odluka o razgovoru s Albertom pronalazeći u svojoj knjizi poglavlje o 'normaliziranom' zlostavljanju djece.
Muški identiteti, zlostavljanje djece, mislite li da imaju vezu? Pozivam vas da pratite još malo kako biste upoznali ovog terapeuta i autora, kao i njegov rad. Danas predstavljam prvi dio opsežnog intervjua s kojim možemo učiti i razmišljati, razgovaramo o muškom identitetu, vezi između beba i majki i bavimo se nasiljem koje odrasli vrše nad djecom. Alberto Mena je terapeut u psiho-tjelesnim integracijama, također ima iskustva u raznim edukativnim i terenskim aktivnostima kao što su vođenje i predstavljanje radijskog programa, konferencije za roditelje, majke i odgajatelje. Možete ga pratiti putem bloga Psycho Corporal Therapy.
Zbog krize muškog identiteta, reference su potrebne kao vodič. Realnost je da nam muškaraca, u tom smislu, dosta nedostaje i činimo što možemo, kako u vezi, tako i u odnosu s djecom, između ostalih pitanja
Peques y Más.- Posebno me zanima poglavlje knjige posvećeno 'normaliziranom' zlostavljanju djece, ali o tome ćemo malo kasnije. Zašto knjiga posvećena muškom identitetu?
Alberto Mena.- Ideja pisanja o muškom i muškom identitetu proizlazi iz moje prisutnosti kao člana psihoterapijske grupe muškaraca. Nakon više od tri godine pripadnosti grupi i zbog svih iskustava koja sam tamo živio, osjetio sam da želim napisati o onome što sam otkrio. A iz svog treninga i profesionalne baze u svijetu psihoterapije, odlučila sam pisati o tome.
PyM.- Što znači da je muški identitet u krizi? Ima li to veze s trenutnim stilovima roditeljstva?
a.m.- Od 60-ih godina s. XX., Žene revolucionaraju položaj koji je do sada zauzimao društvo. Svoju autonomiju postiže bez da toliko ovisi o mužu i zauzima svoje socijalno i profesionalno mjesto. U obiteljskoj sferi ulazimo u novi scenarij u kojem šire gledano, muškarci više ne mogu pokoravati žene, a žene više ne žele da budu potčinjene. Muškarac zauzvrat zauzima u većoj mjeri privatno i obiteljsko okruženje koje je stoljećima bio toliko odsutan.
Ova transformacija nije starija od 50 godina. Iz povijesne perspektive, to je apsolutno revolucionarna činjenica, Čitav ovaj problem očito je imao i svoj pozitivni, ali i negativni dio, posebno što se odnosi na roditeljstvo. Nećemo ulaziti u to jer bi me to moglo puno produžiti, samo kažem da su trenutno rodne funkcije (ne volim govoriti o ulogama) zbrkane. U mnogim slučajevima živite u pričama o moći koje uništavaju odnose. Terapijsko iskustvo govori mi da kada se pokušavamo povezati i povezati, susrećemo se s ozbiljnim problemima.
Što se tiče roditeljstva, to je jasno kao sisavci potrebna nam je prisutnost i povezanost s majkom, u osnovi tijekom prvih godina našeg života. O tome ovisi naše psihofizičko zdravlje. I čovjek kao otac ima i vrlo važnu funkciju. U vezi s muškim identitetom otac je odgovoran što je sinu ponudio zdrav i konstruktivan čovjek. Muškom identitetu treba prisustvo oca da bi mogao graditi.
U novoj situaciji čovjeka stari modeli nam više ne služe. Nemamo zrcala trenutnog čovjeka koje bi mogli pogledati. Otuda kriza našeg identiteta. Za vodenje nam trebaju reference. Realnost je da nam muškaraca, u tom smislu, dosta nedostaje i između ostalih pitanja radimo što možemo, kako u vezi kao bračnog para, tako i u odnosu s djecom.
PyM.- Tvrdite da osnova muškarca i žene daje žena (majka), kako onda rano odvajanje majke utječe na nju jer ona ide raditi?
a.m.- Zamislite ... Živimo u društvu koje, kao rezultat transformacija koje su se dogodile, kao što sam vam rekao, ozbiljno šteti odraslima budućnosti koji su bebe i djeca, posebno u prvim godinama života. Ovo je jedan od velikih faktora koji, po mom mišljenju, razljuti, ne samo kao društvo, već i kao vrsta. Četveromjesečna beba, koja ne može zastupati hoće li se majka vratiti ili ne kad ode, osjeća se da je napuštena. U tim trenucima instinkt treba bezuvjetnost majke, to jasno vidimo i kod sisavaca koji tijekom prvih godina održavaju kontakt s blijedima u mladosti..
Nadam se da ćete imati baku, oca ili nekoga u koga imate povjerenja, ali dijete, koje vam stvarno treba u tim trenucima da čvrsto izgradite vezu, je vaša majka. Kao što napominjem u knjizi, danas vidimo da odvode 4-mjesečne bebe u vrtić u osam ujutro, a pokupe ih u šest popodne ... Kakvo vezivanje može stvoriti stvorenje koje prolazi Većinu dana bez viđenja ili kontakta s majkom? Koliko boli, tjeskobe ili muke rastete? Kako ćete se kasnije povezati s ljudima?
Općenitim pregledom plaćenog materinskog dopusta koji države nude u svijetu, prevladava uglavnom između 12 i 15 tjedana (između 3 i 4 mjeseca). Budući da političari to ne rade jer ekonomske i financijske elite nisu zainteresirane, razmotrimo ovo pitanje vrlo ozbiljno.
U knjizi su obrađena mnoga pitanja kako bi se vidjelo lice i križ ljudi. Jasnim i hrabrim stilom koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim, autor se produbljuje kao što to do sada nije učinjeno, u najodgovornijim i najkontroverznijim aspektima muškog svemira: instinkti, emocije, roditeljstvo, roditeljstvo, agresivnost, homoseksualnost, rodno nasilje, veze, vjernost ...
PyM.- U vašoj knjizi govorite o nasilju nad djecom, ali iznenađuje otkrivanje količine oblika zlostavljanja koje odrasli mogu djelovati na djeci. Ima li nasilje određeno podrijetlo ili je to zbroj faktora?
a.m.- Tako je, postoji mnogo načina za zlostavljanje djece: neki su jasniji, drugi suptilniji, koji u odrasloj dobi dovode do stavova i navika koje su očigledno štetne za naše zdravlje. Upravo je ovo jedno od poglavlja koja sam odlučila objaviti na svom blogu.
Od svega toga najviše me brine to što se zlostavljanje normaliziralo. Mnogo puta nije ni ispitivan, Osobno opažam da kada osoba provodi duboki psihoterapijski proces i počne sagledavati okvire svoje osobnosti, počinju se pojavljivati više manje ili više jasnih ili suptilnih maltretiranja koja su ga oštetila i da u odraslom životu utječu na njega u njegovoj vezi s njim Isto je i s ljudima. Razumijem da je to pitanje osjetljivo i teško ga je usvojiti kada neko nije ušao u svoje osobnosti. Ali to je tako, a jedna od mojih strasti je da to učinim jasnim.
Što se tiče nasilja, moje je iskustvo da kada dobro postupate s djetetom i dajete mu ono što mu treba, dijete raste s zdravljem i dosljednošću. A kad se prema njemu loše postupate, puno je jasnija tendencija prema nasilju. Djetetov instinkt ne razumije granice, odrasli su odgovorni za njihovo pokazivanje, Pitanje je kako ih postavljamo. Ovo je jedna od najosjetljivijih točaka u našoj ulozi oca i majki. Ako to činimo nasiljem, prijetnjama, autoritarizmom itd., Tome ih podučavamo. Ako imamo poteškoće u praćenju emocija koje se mogu pojaviti, posebno s djetetovom agresivnošću, tamo imamo i porijeklo nasilja.
Mnogo je čimbenika koji su svi povezani sa nekom vrstom zlostavljanja koja može dovesti do nasilja. Odrasli smo odgovorni za gledanje onoga što se događa s onim što u određenom trenutku osjećamo sa svojom djecom, kako bismo bili na najbolji mogući način. Potreban nam je pregled naše osobne povijesti jer je najnormalnije da nastavimo s reprodukcijom zlostavljanja i trauma koje smo primili kad smo bili djeca.
Prije nekog vremena pojavila se vijest da je bilo čimpanza, s kojima smo dijelili 98,7% našeg DNK, u kojem je rečeno da formiraju patrole za ubijanje. Ono što nije rečeno jest da su te čimpanze ljudi doslovno pretukli tijekom prethodne generacije. Ono što mislim je da nasilje nije dio naše prirode, U svakom dubokom psihoterapijskom procesu vidim kako unatoč šteti koju osoba može imati, i usprkos razaranju koje u bilo kojem trenutku može osjetiti, ono što duboko želi je da je vidi i prepozna u toj boli koju osjeća i da Sakrio je koliko je mogao s tom nasilnom maskom.
PyM.- Kako dijete očituje zlostavljanje kojem je izloženo u svojoj obitelji? Imaju li mališani neki način da prekinu krug?
a.m.- U svom ponašanju, načinu postojanja, u stavovima. Ovisno o vrsti zlostavljanja, dijete će to jasno očitovati ili ne. U suptilnom zlostavljanju teško je promatrati. Posljedice obično dolaze iz adolescencije i tijekom odrasle dobi, U najočitije zlostavljanje lakše je promatrati. Najjasniji signal koji možemo primijetiti temelji se na strahu i povlačenju. To ne znači da se dijete sa strahom maltretira. Postoje djeca koja su svojim podrijetlom i intrauterinim iskustvima sklonija nekim emocionalnim reakcijama ili drugima. Dijete koje se dobro liječi stvarno je živo, ima kretanja, osjeća se smireno, veselo je i traži načine za uživanje i dobivanje onoga što mu treba. Kad nije, traži pomoć i traži je.
Za dijete su majka i otac sve, on im treba. Koliko god se prema njemu ponašali, on im i dalje treba. Ako djeca imaju neki način prekida kruga, istina je da je to komplicirano, osim ako ga otac ili majka ne mogu zaštititi od određenih stavova jednog ili drugog supružnika. Roditelji su odgovorni zaštititi i pokazati lice svojoj djeci kada su zlostavljani, Znamo koliko je teško školovati djecu. Ako otac nije svjestan štete koju može nanijeti, majka će ga možda moći vidjeti. I obrnuto. Ako možete razgovarati o tome i ispraviti neke stavove, dobrodošli, posebno za dobro zdravlje djece.
Mnogo je čimbenika koji su svi povezani sa nekom vrstom zlostavljanja koja može dovesti do nasilja. Pregled naše osobne povijesti potreban je jer je najnormalnije da nastavimo s reprodukcijom zlostavljanja i trauma koje smo dobili dok smo bili djeca
Kao što sam već napomenuo, intervju je vrlo opsežan, pa vas pozivam da nastavite s drugim dijelom koji ćemo objaviti sutra, u njemu će nam Alberto razgovarati o ulozi obitelji i društva u promjeni prema modelima roditeljstva i obrazovanja. nasilan i otkrit ćemo osnovu dobrog obiteljskog odnosa (između ostalih). Također ćemo vam reći kako nabaviti 'Biti ili ne biti muškarac. Putovanje suštini muškog identiteta ', u slučaju da ste zainteresirani za čitanje.
Naš današnji gost vrlo je velikodušno posvetio dio svog vremena, a mi smo (na tome) jako zahvalni, bilo nam je zadovoljstvo. Ne propustite nastavak.
