Stope dojenja povećavaju se s plaćenim dopustom, ali u mnogim zemljama to ne postoje

Da uvjeti rada žena utječu na dojenje nije nešto novo, ali danas želimo naglasiti nedavnu studiju koja je istražila u kojoj mjeri nacionalne strategije koje jamče dozvole za dojenje radnim ženama mogu olakšati dojenje.

Zaključci istrage, provedeni za zemlje članice Ujedinjenih naroda, pokazuju da je postotak žena koje prakticiraju isključivo dojenje bio veći u zemljama u kojima zakoni jamče dopust za njegu na poslu.

Konkretno, prema podacima ove studije, zajamčene plaćene dozvole za dojenje za najmanje šest mjeseci povezane su s povećanjem od 8,86 postotnih bodova ekskluzivne stope dojenja.

Studija, naslovljena "Politike dojenja: globalna usporedna analiza" („Politika dojenja: globalno komparativna analiza“) objavljena je u najnovijem biltenu WHO-a, a provode je istraživači sa Sveučilišta u Kaliforniji i Brandeisu.

Provedena je analiza broja zemalja koje jamče dozvolu za dojenje, zajamčeni dnevni broj sati i trajanje tih dozvola. Ispitani su izvorni zakoni i sekundarni izvori 182 iz 193 države članice Ujedinjenih naroda i na taj su način prikupljene trenutne i detaljne informacije o nacionalnim strategijama.

Provedena je i regresijska analiza kako bi se ispitala povezanost između nacionalne strategije i ekskluzivnih stopa dojenja, uzimajući u obzir nacionalnu razinu dohotka, razinu urbanizacije, stopu pismenosti žena i postotak žene među aktivnom populacijom.

Kao što možete vidjeti na ovoj karti preuzetoj iz studije, Plaćene dozvole za dojenje zajamčene su u 130 zemalja (71%). Sedam zemalja (4%) jamči neplaćene dozvole za dojenje i mnoge zemlje u kojima ne postoji strategija dojenja (45 zemalja, 25%).

Autori ističu da bi, ukoliko su ovi zaključci potvrđeni novim studijama, bilo moguće poboljšati zdravstvene rezultate putem odobrenje zakona o dozvolama za dojenje u onim zemljama koje još uvijek ne jamče pravo na dojenje.

Naravno, to bi zahtijevalo svijest o važnosti hranjenja djeteta majčinim mlijekom, ne samo za zdravlje djeteta, već i za ekonomiju zemlje, poduzeća i obitelji.

Šokantno je vidjeti kako u mnogim zemljama nema zakonodavstva u tom pogledu, majke i djecu ostavljaju nezaštićenima, a s obzirom na to da se studija temelji na zemljama članicama Ujedinjenih naroda, bojim se da one brojke bez strategije dojenja će brzo narasti ako uzmemo u obzir ostale zemlje.