Nastavljamo danas s intervju koji radimo s Isabel Fernández del Castillo, stručnjaka za kreativno učenje i u kojem objašnjava kako dječji način razmišljanja kako bismo mogli bolje poštivati njegov razvoj.
Nastavljamo, nakon prvog dijela ovog intervjua, produbljujući se u cerebralnim hemisferama i na način na koji se tipično mišljenje svakog od njih događa u djetinjstvu, da bismo shvatili koliko je važno omogućiti djeci da ispune svoj vlastiti unutarnji kalendar.
Kada se suočimo s problemom, na primjer, štetočinom u vrtu, postoje li različiti načini da ga riješite ili da pristupite problemu dok koristite jednu ili drugu hemisferu?
Moramo krenuti od polazišta da nam je velik dio problema s kojima smo suočeni upravo zbog te uske vizije koju imamo. Ako nemamo globalnu viziju, stvaraju se "nuspojave".
Način na koji se riješite ili sprečite štetočina u vrtu ne razlikuje se mnogo od načina na koji biste spriječili probleme u dojenju, rađanju djece ili bilo kojem drugom pitanju. Holistički um bi rekao: kako priroda to čini? Koji su povoljni uvjeti da procesi samoregulacije djeluju sami?
Priroda je uvijek puno složenija od vrta ili voćnjaka.
Naravno. U ovom slučaju, priroda nema pojednostavljene sustave do beskonačnosti jer su to monokulture, što smo mi stvorili, već raznolike i složene sustave u kojima se različiti elementi samo-uravnotežuju. Pokušao bi to imitirati što je više moguće i intervenirati ono bitno.
Ovaj oblik sistemskog razmišljanja koji analizira probleme uzimajući u obzir cjelokupnost svega, hoće li biti ključan u budućnosti čovjeka?
To je uvijek bitno ako se nalazimo u paradigmi promicanja zdravlja (u širokom konceptu) i prevencije. Ali mi se nalazimo u tipičnoj mehaničkoj kulturi ekstremno lijeve hemisfere, nesposobni da sagledamo utjecaj onoga što čini sve dok efekti nisu vrlo jasni. No osim toga, svijet je u posebnom trenutku, s problemima koji su nuspojava jučerašnjih "briljantnih rješenja", a to će biti veliki izazov za buduće generacije. Jednostavno će morati izmisliti nešto drugo. Više nego ikad prije trebaju pokazati svoju kreativnost. To je ono što djeca prirodno rade ako su u povoljnom okruženju, kreativna su bića "kao standard".
Umjesto da pojačamo njihovu kreativnost, trebamo li je sebi priuštiti?
Naša misija je zaštititi okoliš kako bi kreativnost mogla procvjetati, a ne potiskivati ili suzbijati, izravno ili dopuštajući da budete izloženi neprikladnim i invazivnim podražajima.
U djetinjstvu, koja hemisfera djeluje prvo ili bolje, kakvo razmišljanje dolazi prvo?
Lijeva hemisfera je ona koja razrađuje i razumije koncept, ideju stvari, ali do ideje se dolazi kroz iskustvo, a to je način učenja desne hemisfere.
Prije koncepta bit će, naravno, osjetilno iskustvo, zar ne?
Dijete, mnogo prije nego što je postiglo koncept, mora imati izravno, fizičko, senzorno, tjelesno iskustvo svijeta.
U desnoj hemisferi je sposobnost osjećaja, ona je osnova emocionalne inteligencije, koja je temelj drugih inteligencija. A izražava se kroz sliku, zato je toliko važno da mogu razvijati maštu.
Je li on prvi koji djeluje u djetinjstvu razmišljanja?
Da. Desna hemisfera sazrijeva prije lijeve s vremenom, i u maternici i u prvim godinama.
Zato djeci prije svega treba naklonost, sigurna privrženost, a zatim imaju mogućnost da se iskuse do maksimuma u fizičkom svijetu, da razviju svoju prepunu maštu kroz igru i priče i ostave formalnije školske sadržaje kad je stvarno njihov red, star oko šest ili sedam godina. To je ono što se radi u Finskoj, djeca kreću u školu sa sedam godina, kad su zrela za to. Zbog toga tako lako uče.
Ako prihvatimo potrebu za djetetom, kao što nam je objasnio Isabel Fernández del Castillo u ovom intervjuu, da bismo uživali u osjetilnim iskustvima u prirodi, razumjet ćemo koliko je važno promijeniti obrazovni sustav i dati prijedloge koji dodaju veće poštovanje evolucijskom ritmu i prirodnom učenju djece. Sutra ćemo završiti razgovor s Isabel kako bismo bolje razumjeli mogućnosti koje nam okruženje nudi da to učinimo.
