Prije nekoliko dana primio sam poziv iz UNICEF-a. Zalažu se za katastrofu na Filipinima nakon prolaska Tajfuna Haiyan, humanitarnu katastrofu još goru od one na Haitiju, o kojoj smo toliko puta vidjeli u medijima. Djevojka je bila vrlo ljubazna i detaljno mi je objasnila poteškoće koje se događaju i kako se artikulira pomoć koju dobivaju.
Kako mi je razgovor bio zanimljiv i moj sugovornik me pitao moje mišljenje, iskoristio sam priliku da objasnim zabrinutost koja me napada kad u vijestima vidim da prilikom izrade kampanja prikupljanja hrane traži, između ostalih osnovnih namirnica, starter mlijeko. Žrtva ili ne, nekoliko dana kasnije objavljeno je u tisku kako WHO i UNICEF traže od odgovornih za brigu o žrtvama da učine sve što mogu kako bi osigurali bebe dojenje, životno osiguranje za tu djecu u tako kritičnoj situaciji.
Iz naše zapadne i bogate vizije davanje boce je jednostavno. Mehanički čin koji milijuni ljudi svakodnevno ponavljaju. Stavili smo perilicu posuđa i oprali toliko vruće da možemo i bez sterilizacije posuđa. Uzimamo flaširanu vodu, koristimo mikrovalnu pećnicu i u samo dvije geste imamo hranu koja, osim što raspravlja o njezinoj prikladnosti ili ne, daje prehranu koja joj je potrebna.
Jednostavno, naravno, sve dok sve dobro prođe. Kad je moj najstariji sin imao samo 3-4 mjeseca, pretrpjeli smo sezonu čestih električnih isključenja u susjedstvu. Više puta smo bili gotovo mračni (jer bila je i zima) s njim u naručju plakali jer u takvim uvjetima nismo mogli pripremiti bocu.
Ako u situaciji koja je toliko banalna da već trpimo frustraciju i brinemo, zamislite da pripremite bocu kada danima nema svjetla, kad nema higijenskih uvjeta, kada je pitka voda pravi luksuz, kada pristup medicinskoj njezi nije lako ... ako ga uspiju pripremiti, ta boca je vremenska bomba. Priprema i primjena bočice u tim uvjetima predstavlja ozbiljan rizik od obolijevanja i umrijeti od infekcije.
U tako dramatičnoj situaciji napori bi se trebali usredotočiti na majke koje mogu isključivo dojiti, pomažući im da uklone bočice u onim slučajevima u kojima je dojenje miješano. Potaknite donaciju mlijeka, stvorite mreže majki koje mogu dojiti nekoliko beba, ohrabrite one koje su prestale davati svojim vezama.
Doniranje mlijeka s mlijekom ne bi trebalo biti prioritet. To nam može, iz naše udobnosti i udaljenosti sa situacijom, pružiti osjećaj da smo pomogli hraniti dijete. Znam jer sam i prije godina vjerovala u to. Ali istina je da smo na ovaj način možda ostali s nama najjednostavnijim, a ne najboljima za njih.
Iako je temeljni razlog zašto je boca u zemlji u situaciji humanitarne krize opasna, velika vjerojatnost da se ozbiljno razboli od infekcije uzrokovane nedostatkom higijene i sredstava, pomno je praćena poteškoćama s mlijekom prilagođenim za udovoljavati djetetovim potrebama onoliko dugo koliko mora podnijeti. U zemlji koja je izgubila sve, s uništenim ljudima, gdje posao pljačkaju očajni ljudi, gdje prljavština i pretrpanost uzrokuju nove bolesti, što je bolje nego omogućiti djeci hranu koja je uvijek dostupna, nutritivno savršena i potpuno besplatna.
