'Ako se problemi nezaposlenosti, nesigurnost posla, usklađivanje posla i obitelji i rodne nejednakosti uspješno ne riješe, prognoza je jednostavna: vrlo niska stopa plodnosti ostat će neograničeno”. Samo ako se redefiniraju privatne i kolektivne odgovornosti ili, drugim riječima, troškovi djece preraspodijele između obitelji, društva i države, a jednako tako i oba roditelja, je li vjerojatno da će razlika između željenog broja djece i stvarno se smanjuje.
Ono što ste upravo pročitali dio je zaključaka Izvješća u kojem La Caixa analizira osobitosti kasnog i niskog nataliteta u Španjolskoj. I trend jedinog djeteta se učvrstio, jer tri od deset Španjolaca odrastaju bez braće
Volim razgovarati o 'razlici između broja željene i stvarne djece', mada je mnogim očevima i majkama bolno priznati da bi željeli više djece nego što imaju. A što se tiče naše situacije kao zemlje, to treba napomenuti Španjolska je na repu Europe po rođenju (U prosjeku 1,3 djece po ženi); Naravno, za razliku od zemalja sa sličnim natalitetom (Italija ili Njemačka), vrlo je malo Španjolca odlučeno da nemaju djecu. Ako se osvrnemo unazad, shvatili smo da su prije nekoliko desetljeća obitelji bile brojnije, ali nije samo naš dojam jer u Španjolskoj progresija prema drugoj i trećoj djeci postala je sve rjeđa, Među ženama koje su imale dijete, samo 68% imalo je drugo, a među onima koje su imale dvije, samo 21% ima treće.
U nekim zemljama, poput Švedske, broj djece bio je iznenađujuće stabilan za sve generacije rođene u dvadesetom stoljeću. S druge strane, u Španjolskoj, dok su žene rođene 1900. godine imale prosječno 3,4 djece, one rođene 1965. - posljednja generacija koja je završila svoj reproduktivni ciklus 2011. godine - imala su u prosjeku 1,6 djece svog života Osim toga, nedavna prognoza pokazuje da će konačni broj djece generacije Španjolke rođene 1975. ostati vrlo nizak (1,4 djece).
Zašto je sklonost samo jednog djeteta održavati i učvrstiti?
Kasno majčinstvo
godine u kojem je koncentrirano više rođenih, to je 32-34 godine, a rođenja žena starijih od 35 godina sada čine 18% ukupnog broja, Iako je stopa plodnosti žena starijih od 40 godina i dalje, udio prvih rođenih majki iznad 40 godina umnožio se za više od 4: s 0,9% u 1996. godini povećao se na 3,9 % u 2011.
Odgoda majčinstva bio je fenomen koji su u početku vodile žene visokog obrazovnog nivoa. Ali u Španjolskoj odgoda se proširila na sve društvene slojeve i sve je veća: u 2010. prosječna dob rođenja prvog djeteta bila je 32,9 godina za žene sa sveučilišnim studijama, 30,8 za one koje su završile drugi ciklus srednjih studija i 28,2 za one koje su imale prvi ciklus
Kako to utječe na radni vijek roditelja?
Uključivanje žena bilo je praćeno stalnim padom plodnosti zbog teško usklađivanje radnih i obiteljskih uloga; ali u posljednjem desetljeću taj se trend usporio, jer je činjenica da dvije kuće imaju plaću također olakšala proširenje obitelji. Zapravo, u zemljama s najvišim natalitetom, takva je i stopa sudjelovanja žena u radnoj snazi. U 2012. godini radilo je 51% španjolskih žena između 16 i 64 godine u odnosu na 60% u Francuskoj, 65% u Velikoj Britaniji, 68% u Njemačkoj i 72% u Švedskoj (Eurostat, 2013) ,
Međutim, teška ekonomska situacija i nivo nezaposlenosti koji su posljednjih godina naglo skočili, sa 17% u osamdesetim na 26% u 2013. godini i koji su posebno pogodili mlade odrasle osobe, uzrokovali su novi faktor rizika u majčinstvu. Činjenica da je jedan ili oba člana bračnog para nezaposlena trenutno pridonosi zaustavljanju nataliteta
No, ni ženama koje rade nije lako jer i dalje postoje poteškoće u usklađivanju posla i obiteljskog života u obiteljima u kojima rade dva člana bračnog para. U tom su sektoru žene sa sveučilišnim studijama, trećina ukupne ženske populacije, što je suprotno uvriježenom mišljenju ključni kolektiv za stopu nataliteta u našoj zemlji, navodi se u izvješću. Stoga stručnjaci predlažu provedbu politika i resursa za olakšavanje majčinstva radnih žena.
Izvještaj također pojašnjava da je ponašanje de facto plodnih parova slično kao i zakon, jer je zajednički život već vrlo uobičajena mogućnost podudaranja. Ovako rođenje među obiteljima koje žive u zajednici čini 23 posto svih rođenih.
Među zaključcima stručnjaci navode da su djeca Trebalo bi ih prepoznati kao društveno dobro i, prema tome, troškove njihove dobiti trebali bi snositi svi, Bez obzira imaju li djecu ili ne, autori studije smatraju da svi pobjeđuju ako djeca određenog društva odrastu zdrava, dobro hranjena i dobro obrazovana, jer ne smijemo zaboraviti da današnja djeca Isplatit će im sutrašnje mirovine.
Identificiran je niz javnih politika s pozitivnim utjecajem na plodnost oko kojih postoji širok konsenzus demografa: politike usklađivanja obiteljskog i radnog života (trajanje i organizacija radnog vremena, fleksibilnost vremena i uvjeti rada), politike blagostanja (koje daju prednost ulaganju u vrtiće od 0 do 3 godine) i politike koje promiču ravnopravnost spolova. Važno je prepoznati da je predanost žena njihovoj obuci i profesionalnoj karijeri nepovratna, pa se društvo mora prilagoditi toj stvarnosti.
Analizirajući druge zemlje, otkrivena su dva moguća načina da stope plodnosti budu umjereno visoke: nordijski model zasnovan na javnoj potpori dvostruko plaćene porodice i obiteljskim prijateljskim politikama koje olakšavaju usklađivanje poslovnog i obiteljskog života s majke i očevi i anglosaksonski model koji se temelji na postojanosti niša visoke plodnosti, koje u Španjolskoj, kao što pokazuje studija, praktično ne postoje
Napokon, znam da odluke o tome u kojoj dobi biti roditelji (nešto što po mom mišljenju racionaliziramo možda i višak) i koliki broj djece treba imati odgovara svakom bračnom paru; ali bez sumnje, podaci predstavljeni u ovom izvješću namijenjeni su promišljanju.
