Da zaključim naš niz intervjua za Dan oca danas razgovarajmo s psihologom Ramonom Solerom, koji je uz rad kao terapeut i psiholog, poznat i po tome što je direktor časopisa Mente Libre, gdje se bave pitanjima roditeljstva i dječje psihologije.
Već smo mogli pročitati Ramona Solera u Bebama i više govoriti o dječjim emocijama, a također je koautor knjige "Novo očinstvo" koja predstavlja novi model čovjeka koji je predan odgajanju svoje djece.
Kako očinstvo mijenja život?
Vjerujem da su očinstvo (i majčinstvo) totalni šok u životu svakog oca i majke. Očinstvo i majčinstvo znače skok naprijed koji nas izvodi iz naše "zone komfora" i prisiljava nas na restrukturiranje čitavog života. Mnogi roditelji namjeravaju nastaviti sa životom kakav je bio prije rođenja djeteta, ali ovo je držanje apsurdno i čak djetinjasto. Moramo pretpostaviti promjene i u potpunosti se uroniti u očinstvo kako bismo iskoristili sva učenja koja nam naša djeca donose.
Koja je najveća promjena svijesti o očinstvu?
Po mom mišljenju, najdublja promjena s kojom se suočava očinstvo je smirivanje našeg ega. Kad u naručju imamo bespomoćno stvorenje koje nam treba za preživljavanje, naš ego, njegovi nedostaci, rane moraju ostati na strani kako bismo im mogli pravilno prisustvovati. To ne znači da nestajemo kao muškarci, već da učimo davati prioritete, dijeliti svoje vrijeme, suosjećati s našim bespomoćnim bebama, s našom malom djecom, s adolescentima koji trebaju našu podršku i razumijevanje.
Prije nego što ste otac, vjerojatno ste već imali ideje o tome kako će biti to iskustvo i kako ćete se ponašati, ali jeste li sada otac kakav ste mislili da budete?
U početku, u mladosti, nisam postavljao velika pitanja o tome kako bi bilo kad bih bio otac. Pretpostavila sam da je pravi način školovanja djece onakav kakav sam vidio u svojoj obitelji i da bih isto učinio sa svojom djecom. Kasnije sam studirao psihologiju i rekli su mi da djecu treba odgajati smjernicama, nagradama i kaznama. Ali te teorije me stvarno nisu uvjerile, jer nisu stavljale naglasak na emocionalna iskustva ljudi, koja su za mene temeljna.
S vremenom i dok sam radio sa svojim pacijentima shvatio sam ogromnu važnost odrastanja uz pratnju i poštovanje kako bih mogao rasti zdravo i emocionalno uravnoteženo.
Stoga, ako usporedim svoju prošlost sa sadašnjošću, rekao bih "ne", da ne izgledam kao slika oca koju sam imao na umu prije 15 ili 20 godina.
Čemu su vas učile kćeri?
Možda zvuči aktualno, ali moje su kćeri bile (i ostaju) sjajne učiteljice za mene.
Imamo Adrianu, kojoj je sada 5 godina, i Lunu, koju smo izgubili prije dvije godine u šestom mjesecu trudnoće. Trebat će mi mnogo više prostora za detalje o svemu što sam naučio od njih, ali želio bih dati primjer njihovih lekcija: Od Adriane sam saznao da djeca ne trebaju priručnik s uputama. Ne moramo ništa učiniti da ih potaknemo ili naučimo. Ako smo pažljivi prema njihovim potrebama i pratimo ih u onome što traže u svakom trenutku, oni su ti koji nam pokazuju put. Moramo biti samo s njima iz stava pažljivog i poštovanog slušanja. S Lunom, njenom majkom i ja, prolazimo kroz najteža iskustva koja roditelji mogu živjeti, gubitak kćeri. To je ujedno značilo i sjajno učenje koje mi pomaže staviti se u cipele svih majki i očeva koji su prošli kroz istu stvar kako bih ih mogla bolje pratiti. I još jedno sjajno učenje koje sam postigla zahvaljujući Lunini je shvatiti koliko je delikatan proces života. Izvrsno sam cijenio čudo koje svako rođenje uključuje. Svako dijete zaslužuje najveće poštovanje i najbolju pratnju u životu. Zbog svega toga, sada sam više nego ikad uključen u obranu djetinjstva, u davanju glasa patnjama djece i odricanju bilo koje vrste zlostavljanja djece.
Odgajate li kako su vas obrazovali?
Cijenim određene stvari koje sam naučio od svojih roditelja i koje su prisutne u mom odrastanju Adriana, na primjer, braneći svoju djecu od agresije koja dolazi iz inozemstva. Međutim, postoje i drugi stavovi koje sam s vremenom mijenjao jer sam shvatio da to nisu zdravi obrasci. Nastojim se što više staviti na mjesto djece i razumjeti razloge zbog kojih to čine. Nastojim ne prisiliti svoju kćer da slijedi put za koji mislim da je pravi. Umjesto toga, pratim je u motivacijama koje se javljaju.
Je li vas bilo bolno mijenjati ili, bolje rečeno, oslobađati?
U početku svaka promjena košta, čak i ako znamo da će nam biti korisna. Skloni smo ponavljanju i obrani stavova koje su imali naši stariji sa nama, čak i ako nisu bili adekvatni. Bitna prekretnica u svakom procesu osobne evolucije, kroz koji sam također morao proći, jest pretpostaviti da moji roditelji nisu bili savršeni, da su to ljudi, sa svojim vrlinama, ali i sa svojim manama. To je uvijek teško jer uključuje suočavanje i prevladavanje vlastitog otpora, ali kad uspijemo poduzeti taj korak i prepoznati stvarnost našeg djetinjstva, osjećaj oslobođenja je totalan. Nešto je neprocjenjivo imati kontrolu nad svojim životom i ne biti vezan za uvjete ili pritiske drugih.
Postoje ljudi koji se vide bez alata da promijene način na koji djeluju, ali, recite mi, mogu li svi roditelji odrasti s očinstvom?
Naravno I muškarci i žene mogu iskoristiti odgajanje svoje djece da rastu iznutra i oslobode se dragulja koje vuku iz vlastitog djetinjstva. Ovo je postupak koji smatram apsolutno neophodnim ako zaista želimo odgojiti svoju djecu u slobodi. Svjestan sam da to nije lak posao i da će nam u nekim slučajevima biti potrebna pomoć profesionalaca koji će nas pratiti na tom putu, ali prethodno sam objasnio da je to vrijedan proces. Bit ćemo prvi korisnici, ali omogućit ćemo i našoj djeci da budu mnogo slobodnija.
Kako pomažete očevima i majkama koji se žele baviti ovim osobnim samoispitivanjem?
Mnoge majke odlaze na konzultacije u puerperium, s bebom od nekoliko mjeseci ili nekoliko godina. U punoj su emocionalnoj vezi sa svojom unutrašnjošću i sa svojom prošlošću. Iznenađeni su stavovima da su se zakleli da se nikad neće ponoviti i osjećaju se vrlo krivim zbog toga. Svjesni su da moraju nešto promijeniti, ali ne znaju kako to učiniti. Pomažem im da rade sa svojim osobnim pričama kako bi shvatili što ih je utjecalo iz njihove prošlosti i pomažem im da pronađu zdravije načine za suočavanje s novim situacijama u svojoj sadašnjosti.
Vi također radite na mreži, zar ne?
Nedavno sam počeo raditi internetsku terapiju, putem Skypea ili Hangouta, kako bih pomogao ljudima iz bilo kojeg dijela svijeta koji su zainteresirani za regresivnu terapiju koju ja provodim. Mnogi ljudi su mi pisali iz drugih zemalja da tražim pomoć i nisam poznavao nikoga tko bi ih mogao preporučiti. Od sada već možete terapiju sa mnom putem interneta. S druge strane, koristeći svoje desetgodišnje iskustvo konzultacija, osmislila sam iskustvenu radionicu u kojoj polaznici uče razumjeti sebe i svoju djecu. Pored toga, radimo i vođeno opuštanje u kojem jačamo povezanost s našim unutarnjim jastvom i učimo liječiti situacije iz naše prošlosti. To je radionica koju sam već radio u različitim gradovima i koja je odlično primljena.
Ramone, bilo je zadovoljstvo ponovno te imati u bebama i još mnogo više. Ovog očevog dana, želio bih da na kraju razgovaramo o pomirenju s gledišta čovjeka, je li zaista moguće ograničiti se na muškarce?
Osobitosti mog rada pogoduju mirenju. Kad radim kod kuće, ne gubim vrijeme s odlaskom na posao i kad nemam pacijenata, mogu biti sa svojom obitelji. Pored toga, sav svoj posao pisca i diseminatora obavljam i kod kuće. Nikada nismo dijelili kućanske poslove na "muške stvari" ili "ženske stvari". Kad nešto treba učiniti (objesiti odjeću, pripremiti hranu ili oprati suđe ...), u tom trenutku je onaj koji je slobodniji. Nastojimo imati istinsku timsku svijest, gdje nečiji rad koristi svima.
Kako se vi i vaš partner organizirate za njegu svoje kćeri?
I Elena i ja radimo kod kuće. To ima prednosti koje sam ranije komentirao, ali i prisiljava nas da se vrlo dobro organiziramo ako želimo iskoristiti vrijeme. Prema aktivnostima koje imamo tijekom dana, vrijeme dijelimo s kćeri.
