"Yerma" je predstava Federica García Lorca koju često čitam zbog lirizma koji odaje, zbog dubine likova i drame koju predstavlja. Oduvijek mi se činilo najviše pjesnička pjesma na želju majčinstva, iako, s druge strane, predstavlja i gorčinu i ugnjetavanje koje društvo puno konvencija podvrgava onima koji nemaju djecu.
Yerma je glavni junak, koji se bori jer mu instinkt govori da mora biti majka, ali ne uspijeva, što ga dovodi do mržnje i pada u osobnu tragediju. Drama se razvija kroz više simbola i metafora (s druge strane ništa komplicirano), kao što vidimo u ovom fragmentu koji reproduciram, s početka predstave, kada Yerma saznaje da će njezina prijateljica Marija biti majka.
Volim ono sumnja da trudnica predstavlja i kako se ovaj razgovor odvija pun samopouzdanja, tema o trudnoći i praznovjerjima, ali prije svega nekontroliranoj želji za majčinstvom, koju Yerma doživljava kao najljepšu i potrebnu stvar na svijetu.
Savjet koji daje da trudnoća dobro nastavi ("dišite meko kao da imate ružu između zuba"), djetetova slika kao "vatrena golubica" koju je muž provukao kroz uho u bračnoj noći u šapućući ljubavne riječi, dijete koje plače "poput bika, snagom od tisuću cikada" ... Sve nam ostavlja pjesničku jasnoću osjećaje likova.
Yerma prije svega želi biti majka a noću, ne znajući zašto, stavlja bosih nogu u vlažnu zemlju, simbol plodnosti. Napominje da kako godine prolaze i da nije majka, ona "radi loše". Ostavljam vam ovaj ulomak i potičem vas da pročitate cijelo djelo.
Marija. Zaprepaštena sam. Ne znam ništa Yerma. Od čega? Marija. Od onoga što moram učiniti. Pitat ću majku. Yerma. Za što? Ona je već stara i zaboravit će te stvari. Ne hodajte puno i kad udišete dišite onako meko kao da imate ružu između zuba. Marija. Hej, kažu da kasnije lagano guraš malene noge. Yerma. A onda je to kad ga više voliš, kad kažeš, sine moj! Marija. Usred svega čega se stidim. Yerma. Što je rekao tvoj muž? Marija. Ništa. Yerma. Voli li vas toliko? Marija. Ne govori mi, ali stoji kraj mene i oči mu drhtaju poput dva zelena lišća. Yerma. Je li znao da vi ...? Marija. Da. Yerma. I zašto je znao? Marija. Ne znam Ali one noći kad smo se vjenčali, govorio mi je neprestano s ustima na mom obrazu, i to toliko da mi se čini da je moje dijete golubica vatra da mi je kliznuo kroz uho. Yerma. Blago! Marija. Ali vi ste toga svjesniji od mene. Yerma. U čemu je korist? Marija. Istina je! Zašto će to biti? Od svih nevjesta svoga vremena vi ste jedina ... Yerma. To je tako. Naravno da je još uvijek vrijeme. Elena je trajala tri godine, a ostale su stare, od majčine godine, puno više, ali dvije godine i dvadeset dana, kao i ja, previše čeka. Mislim da ovdje nije fer kada se konzumiram. Mnogo puta idem bosi u popločani dio dvorišta kako bih stao na zemlju, ne znam zašto. Ako ovako nastavim, na kraju ću postati loš. Marija. Ali dođi, stvorenje! Govoriš kao da si starica. Što ja kažem! Na te se stvari nitko ne može žaliti. Sestra moje majke imala ga je s četrnaest godina, a ako ste vidjeli kakva je ljepotica kao dijete! Yerma. (S tjeskobom.) Što je učinio? Marija. Plakao je poput bika, snagom tisuće cicada istodobno pjevajući, a on nas je urinirao i bacao na pletenice, a kad mu je bilo četiri mjeseca, ispunili smo se ogrebotinama. Yerma. (Smijeh.) Ali te stvari ne boli. Marija. Reći ću ti ... Yerma. Bah! Vidio sam kako moja sestra doji dijete s grudima punim pukotina i uzrokovalo je velike bolove, ali bila je to svježa bol, dobra, potrebna za zdravlje. MARY Kažu da djeca mnogo pate. Yerma. Laž. To kažu slabe majke, prigovornice. Za što ih imaju? Imati dijete nije imati buket ruža. Moramo patiti da ih vidimo kako rastu. Mislim da pola naše krvi odlazi. Ali ovo je dobro, zdravo, lijepo. Svaka žena ima krvi za četvero ili petoro djece, a kad ih nema, postaju otrov, kao što će se dogoditi i meni. Marija. Ne znam što imam. Yerma. Uvijek sam čuo da se prvi plaše. Marija. (Sramežljivo.) Vidjet ćemo ... Dok tako dobro šivate ... Yerma. (Lovi nered.) Dovedi. Ja ću vam smanjiti odjeću. I ovo? Marija. To su pelene. Yerma. Pa. (On sjedi.) Marija. Onda ... Vidimo se kasnije. (Približava se i Yerma ljubavnim hvata za trbuh rukama.) Yerma. Ne trčite kroz kamenje ulice. Marija. Doviđenja. (Poljubi je. Izlazi.)
Konvencionalizmi i socijalna ugnjetavanje, opsesija Yermom i brak bez ljubavi i sukob između instinkta, želja i stvarnosti učinit će da ovo djelo proizvede u tragediju, ali ne želim otkrivati više tako da to otkrijete sami u ovome lijepa pjesma majčinstvu.
