Čini se da se sa svakim početkom školske godine oporavi oko škole oživljava. U svim aspektima, ako je javni, privatni ili zajednički, da ako raspored započne ili samo ujutro, da ako su školske menze, stipendije, sigurnost centara itd.
Budući da imam razloga, nisam znao niti jednu godinu u kojoj su svi bili, manje-više, u skladu sa školskim sustavom dana i, naravno, to ovisi o političkoj zastavi koja leti u Moncloi, ne pomaže puno. Pa, da ne pretjeram, želio bih otvoriti raspravu o tome kako bi bilo, ako je moguće, i uvijek uzimajući u obzir da je to moje osobno mišljenje, školi u koju bih volio da idu moja djeca.
Imam 40 godina, (neki više), tj. Bio je moj red, na bolje ili gore, ESO. Ali s obzirom na to da imam razloga, ne znam koliko nastavnih programa već imamo. Takav je nered koji imam danas, da ni sam ne znam sigurno kroz koji tečaj idu moja djeca, pa svaki put kad moram kupiti knjige ili tražiti nešto vezano za njihovo obrazovanje, to radim aludirajući na godine svakog od njih jedno i naravno, kako je najstariji jedan od mališana u klasi, ne prolazi ni godina kada nered nije montiran. Pa mislim da bi sve počelo vani, za nešto tako jednostavno kao što je nazivanje stvari po imenu, koji je to prvi razred? Koje bi sveučilište prvo bilo septenarija?
¿Besplatno?
Imam dvije jasne stvari: jedna, obrazovanje ima troškove koji ovisno o vrsti obrazovanja o kojem govorimo mogu biti više ili manje visoki. Dva, obrazovanje i pravo svakog pojedinca, a nije da ja to kažem, to govori nešto što se zove Ljudska prava a konkretno u svojoj Članak 26
Jasno je da, iako je obrazovanje besplatno, nastavnici i pridruženo osoblje morat će jesti i pokriti osnovne potrebe, što se danas može postići samo novcem. Dakle, to ima troškove koje u dijelu obveznog obrazovanja preuzima država, odnosno njegove poreze i moje, nešto s čime se slažem i oko čega nemam niti jednog prigovora.
Građa za školu: Čini se da sve što je obuhvaćeno u ovom poglavlju o troškovima, slikama, olovkama, papiru, udžbenicima i mnogim drugim materijalima nije uključeno u ono što nazivaju "besplatno". Čini se da za državu knjige, priručnici, olovke, olovke, bilježnice i kartice i drugi materijal u kojem svaki roditelj godišnje ostavi 500 eura po djetetu nisu potrebni za školovanje naše djece i oba nisu „prihvatljiva“. Pa, ako nisu, zašto ih zahtijevaju u školi?
Ako dijete može učiti bez knjiga, u što sam se uvjerila, posebno u prvim godinama, zašto knjige? Jer neke slike još uvijek imaju kartu za kupnju, nakon dvije kutije, jer već znamo da se prva kutija troši za dva dana pokušavajući otkriti kako svaka boja ima okus, ali trošak od oko 10 do 25 eura godišnje i dijete ako bi to prosječna obitelj mogla prihvatiti.
Ne bi li bilo puno prihvatljivije da je centar ili država ili tko kupuje materijal uzeo u najam za pokrivanje troškova i obnove? Da nije normalno da stranica dječje knjige bude skuplja od one napisane Nobelovom nagradom za fiziku. Pronašao sam verzije El Quijotea, jeftinije od engleske knjige mog najstarijeg sina.
Rasporedi
Još jedna Ahilova peta našeg dana. Škola se, kao i mnoge druge stvari, nastavlja s rasporedom koji je bio 70-ih i 80-ih, u kojem velika većina žena nije radila izvan kuće i mogla se brinuti da djecu odvedu u školu u bilo kojem trenutku i pozovite ih po potrebi. Ali danas ne postoji takvo društvo, barem u mnogim područjima Španjolske, danas oba roditelja imaju ili žele raditi izvan kuće, a to podrazumijeva raspored koji je u većini slučajeva vrlo slab i sigurno nije prilagodljiv rasporedima djece. ,
Prilagođavanje rasporeda, koje se naziva i obiteljsko pomirenje, i ako bi to bila knjiga, mnogi bi ga svrstali u "C" ... Znanstvene fantastike. Jer ćeš mi reći ako se 12 sati kasnije ostavi dijete u školi da ga pokupi može se nazvati mirom.
Moram priznati, međutim, da nisam siguran kakva bi sredstva mogla biti usvajanje, jasno je da je modifikacija djelovanja tisuća tvrtki za prilagođavanje rasporeda rada školarcima titanski zadatak, a puno više u zemlji poput naše u da poduzetnici nemaju povjerenja u ove takozvane mjere mirenja. Možda bi nešto dobro bilo sličan raspored rasporeda na fakultetu, odnosno jedna jutarnja smjena i jedna popodnevna smjena. Ili ne uspijete i promovirate da se dio dana obavlja od kuće, neprekidnih dana od osam do tri itd.
Istina je da je to komplicirano, ali moramo se potruditi da se to dogodi jer ne znamo kakve će posljedice imati mnogo djece u našoj sadašnjosti u budućnosti.
Učite, učite, učite
Nastavljamo s opsesivnošću "što ste danas naučili?" kao da je dan bez „učenja“ bilo čega novog bio izgubljen dan u našem životu. Govorimo, naravno, o konceptu "učenja" života, učenja korisnih stvari koje je moj djed rekao. To znači da trošenje jutarnjeg pisanja po papiru nije se uklapalo u ovaj koncept.
U današnje vrijeme stavljamo svoju djecu pod pritisak da znaju, znaju i nauče da bi to vjerojatno malo od nas moglo podnijeti. Šaljemo ih u školu da vide koja su slova danas naučili, brinemo se ako ne znaju čitati s četiri pet godina ili ako su svjesniji djece nego postati mali odrasli. Da, istina je da društvo postaje sve despotičnije i traži više od svakog te će sutra biti najbolje pripremljeni (sve dok ste na pravom mjestu), ali ostaje da se pokaže da ova priprema mora Započnite s dvije godine.
