Tijekom proslave TEDx Madrida 2014 „Istina i laž“, Gonzalo Fanjul razvio je prezentaciju „Tihi slučaj dječjeg siromaštva u Španjolskoj“, za koju vjerujem da je vrijedna slušanja. Kao i obično u TEDx-u, trajanje intervencija je oko 10 minuta, traje nešto više od 11, tako da nemate izgovora.
Gonzalo je istraživač i aktivista protiv siromaštva, a među mnogim drugim zaslugama poznat je i kao vodeći autor Izvještaja Innocenti Card 12 - UNICEF o dječjem siromaštvu (još nije predstavljen). Direktor je područja za analizu politika u ISGlobal-u i pridruženi istraživač u CIECODE.
Vodio sam bilješke dok slušam video, ali ne želim iskriviti sadržaj, pa komentiram s vama nekoliko ideja, jer ono što me stvarno zanima je da otkrijemo stvarnost koju Fanjul opisuje kao "tihu nacionalnu izvanrednu situaciju" koja prolazi nezapaženo, i zato ga treba iznijeti na vidjelo javnosti
Jedno od svakoga španjolskog djeteta prijeti socijalna isključenost i ta nas činjenica jako dijeli od ostalih europskih zemalja, mada, kako ćete otkriti tijekom intervencije, to nas udaljava u rješavanju problema, zato je tako važna javna rasprava iz koje se poduzimaju stvarne mjere, Krizna situacija poput one koju trpimo može djeci ostaviti posljedice tijekom života, to je više nego dokazano
Trebamo političari da prevladaju abulu, i ne mislite da pretjerujem u korištenju tog izraza, jer tijekom tog mandata, samo dvije od 350 parlamentarnih inicijativa bili su povezani sa situacijom djece i nisu napredovali.
Dok su starije osobe smanjile vlastiti rizik od isključenja, djelomično zbog zaštitnih sustava, kod djece se događa obrnuto. Kad slušam Gonzala, pitam se "o čemu razmišljamo?", "Što misle naši političari?" Vjerujemo li da će se situacija sama razriješiti? Jer smo pred a katastrofa etičke naravi koja je također nepraktična za budućnost čitave države (društva manje produktivne djece, smanjena stopa plodnosti itd.).
Ostaju mi dva iskustva koja djeluju: pravo Ujedinjenog Kraljevstva (iako je to obveza), gdje je pretvaranjem pitanja u javno pitanje bilo moguće donijeti zakon kojim se jamče prava djece. I to Gradsko vijeće Avilesa, gdje je u razrada Plana za djetinjstvo i mlade omogućila je (stvarno) sudjelovanje djece, čak i pri pregovaranju o uvjetima Plana.
I na kraju, pretplaćujem se na ideju da je za nas bolje održavati i povećavati javnu raspravu, za koju možemo iskoristiti kampanju UNICEF-a za Državni pakt za djecu, da bismo bili saslušani, jer smo glas djece ,
