Znam da se ponekad ponavljam više od češnjaka i mogu provoditi dane govoreći o istoj stvari (govorim o pitanju oružja), ali zato je iz nekog razloga koji ne znam, u posljednje vrijeme nekoliko majki u pratnji svojih majki dolazi u ured za njegu, bake, jer se čini da ne daju zasluge onome što im govore nedavne majke.
Dolaze na pregled, ponekad dvomjesečni, ponekad 4, ponekad 6, uđu s bakom stvorenja i kažu mi nešto poput: "Vidi Armando, dovodim ti majku da ti kažem o hrani i oružju".
A gdje kažem hranu i oružje, mogu reći o snu, o tome kako ih skloniti što manje ili manje i druge teme, mada su najčešće one dvije, jer su one koje najviše brinu one koji su se nekad brinuli za nas kad smo bili bebe, da njihovi unuci jedu i hrane se dobro i da ih ne daju previše u naručje, "na to su se navikli".
Objašnjavam li tako čudne stvari?
Tako se u tim trenucima osjećam pomalo čudno. Ako baka mora doći provjeriti je li istina ono što govori njena kćer, ako mora čuti iz mojih usta što sam već objasnila djetetovoj majci, Nije li to što govorim vrlo čudne stvari? Jer mnogo puta mislim da objašnjavam upravo mnoge stvari koje su već radili kao mladi ljudi.
Što se tiče hrane, mogu shvatiti da to što govori majci da može dojiti dok god ona želi zvuči čudno. Oni mogu razumjeti oko 3 do 6 mjeseci, i od šest mjeseci također, ali mnogima to, da dijete koje šeta traži kovčeg na ulici, u autobusu ili u nekoj ograđenoj sobi, gledano od drugih, čini se da se ne osjećaju tako dobro jer već znate, "što će reći, tako veliko dijete".
Očito ne možete generalizirati, da većina baka ne dolazi u ured jer im se čini dobro, ili ne izgledaju dobro, ne upadaju previše u to što njihova kći (ili sin) radi, ali ja pričam o njima, od kojih Dolaze me poslušati ili tražiti objašnjenja.
Prije nekoliko godina govorili smo o hrani koja se malo sudarila: gluten u 8 mjeseci, riba u 12, leća u 18 i sve pomalo, s datumom i ograničenjima, kad su rekli "dobro u moje vrijeme nismo imali toliko pogleda i sve je išlo sjajno. " Znanost ih je dokazala ispravnim i danas to znamo nije potrebno toliko ograničavati dobi davati hranu i da nakon 6 mjeseci mogu jesti praktički sve (da vidimo hoćemo li jednog dana razgovarati o tome).
Ako razgovaramo o snu ili uzmemo djecu u naručje, bit će svega. Mnoge bake inzistiraju na tome, koliko je loše naviknuti djecu na naručje, ali zanimljivo je da, kad su s bebama, postoje neki koji ih ne ostave na trenutak. Zamislite lice majke koja ne radi ništa, ali ponavlja da uzima malo, da se ne navikne, a zatim koja kaže da iskoristi priliku da pruži svu ljubav koju dijete zahtijeva. Zamislite, osim toga, ako ta majka obraća pažnju i uskraćuje se da ga odvede čak i onda tijelo mu iznutra viče kako ne bi pustio da plače, Druge bake, s druge strane, ulove ih i vide savršeno kako ih uhvatiti, vjerojatno zato što su, kada su majke, učinile isto.
Moram li stvarno biti onaj s zadnjom riječi?
I hej, nije me briga. Dolaze, pitaju i ja dajem svoje argumente. Ne pokušavam nikoga uvjeriti ili započeti debatu ili rat. Kad god pričam o bebama pokušavajući se smjestiti na njihovo mjesto i pokušavajući im dati glas, da objasnim što mislim da osjećaju i da kažem zašto mislim da oni rade ono što rade. Mogu biti u krivu, sigurno, ali oni mi se obraćaju za savjet i moje mišljenje, i ja sam presretna.
I ne govorim kategorički, ali tvrdim, objašnjavam zašto govorim ono što govorim na isti način kao kad pišem ovdje na blogu. Ne znam jesu li uvjereni, ako barem odu sa sumnjom ili ako izađu kroz vrata i kažu kćeri da ne kažem više od zvona, ali barem znam da je majka tražila saveznika, da je beba na određeni način meni je potreban i način na koji se pomalo osjećam u miru.
Jedino „ali“ što mi je ostalo jest shvatiti da se čini da je to tako Moram biti ta koja rješava spor između majke i kćeri, ili majke i svekrva (ili majka i sin ili svekrva i sin, iako je to neobično). Ne možete to popraviti između njih? Ne može li se djetetova majka zahvaliti bakinim savjetima s natpisom "ali to ću učiniti na način na koji smatram da je najbolje i s kojim smo svi najugodniji"?
Da su to već učinili i treba im samo konačna potvrda: "Gledajte, radim samo ono što mi savjetuju, i slažem se. Ako ne, dođite jednog dana na savjetovanje i recite mu isto što i meni." I tamo u savjetovanju kažem vrlo čudne stvari, čini se, o djeci. Stvari jednako čudno U redu je dojiti onoliko dugo koliko želitekoji u redu je uzeti djecu u naručje i daj im svu našu ljubav i sve to Neće vas učiniti glupima, loše odgojenima, psihopatama ili zločincima, Ne znam drugu stvar, ali to ne.
