Jeste li jedan od onih koji čitaju priče svojoj djeci prije spavanja? Ova će gesta biti nešto čega se sjećate cijeli život, sa zadovoljstvom i osjećajima. Sigurno vam se događa ako vas čitaju kao dijete. Ako, naprotiv, više ne čitate svojoj djeci, trebali biste znati da bi oni voljeli da to učinite., To čak ni ne služi izgovorom da već znaju čitati sami.
Prema istraživanju koje je objavio izdavač za djecu Scholastic, 20% roditelja prestaje čitati naglas svojoj djeci prije devete godine ili kad su mališani počeli čitati za sebe, ali velika većina mališana bi to željela Stalno su pričali priče.
Naime, gotovo 90% djece u dobi od šest do osam godina voli ili ih vole čitati njihovi roditelji (ili ih čitaju). Studija je otkrila da je 83% djece uživalo u čitanju naglas, a 68% je reklo da je to bilo posebno posebno vrijeme s roditeljima.
U adolescenciji, kada zamislimo kako im bacaju knjigu u glavu ako im priđemo s namjerom da ih čitamo, oni se zajedno sjećaju tih prošlih trenutaka i gotovo 80% mladih ističe da im se svidjelo ili bi voljeli da ih čitaju.
To su razloge kojima su djeca najviše pridonijela da objasne taj ukus za roditeljsko čitanje:
- Bilo je to (posebno) posebno vrijeme koje provodim s majkom ili ocem.
- To je (bilo) zabavno.
- (O) je opuštajuće što su mi čitali (čitali) prije spavanja.
- Volim (volio) čuti različite glasove likova.
- Volim (volio) slušati knjige koje bi mogle biti same za mene.
- Volim (volio) razgovarati o knjizi s osobom koja me čita (čita).
- Volim (volio) da ne moram čitati za sebe.
Bez obzira na to, pa čak i s nekim više „nestašnim“ razlogom, nema sumnje trenutak zajedničkog čitanja djeca doživljavaju kao nešto vrlo pozitivno I tako bi trebalo biti i za nas. U slučaju da nam nedostaju razlozi, čak i pedijatri preporučuju roditeljima da svakodnevno čitaju djecu.
Jer unatoč poznatim prednostima čitanja, prema drugim studijama, samo 13% roditelja čita djecu s pričama prije spavanja. Nedostatak vremena, umor ili činjenica da djeca već čitaju sama su neki od razloga. Iako se ti razlozi odražavaju i kod nas, a ne možemo svakodnevno čitati djevojke, trudimo se da to učinimo nekoliko puta tjedno.
Priče za spavanje potiču mozak (posebno onaj dio koji je odgovoran za funkcije govora, pisanja, matematike i logike), maštu i znanje. Stvaraju slike koje se povezuju s riječima, proširuju njihov rječnik i opuštaju se.
Jačaju se međimurski odnosi i djeca, iako ne znaju kako ta imena postaviti, jasna su i to im je najvažnije: mališani vole da im roditelji čitaju priče prije spavanja i, oni koji ga više nemaju, nedostaju. Usudimo li se prepričavati priče noću?
