Počinju izleti, završeci izleta, te izleti u ljetni kamp. Za neku djecu počinju velike autobusne ture i za njihove roditelje započinje briga o sigurnosti na cestama u autobusima za školsku djecu, za djecu.
Je li logično da su u autobusu mjere sigurnosti u smislu zadržavanja jednostavno pojas poput onog koji se koristi u zrakoplovima?
Pogotovo s obzirom na to kako su sustavi za zaštitu djece u privatnom vozilu. Ne cijenite li više od izuzetne razlike među njima?
Urbana raseljavanja koja rade barem dva puta dnevno, milijuni djece u našoj zemlji gotovo su završili ili će to uskoro učiniti u samo nekoliko dana.
Sada počinju drugu vrstu pokreta, izleti, izleti, velike udaljenosti koje putuju autobusi ali za mnoge, sigurnosne mjere ovog prijevoznog sredstva žive u svojevrsnom pravnom vakuumu da je na kraju osoba koja ostavi nezaštićena korisnik, a posebno, zbog svojih fizičkih karakteristika za dijete.
Sigurnosni pojasevi u autobusu isti su kao i u zrakoplovima, ali susrećemo li se s istim okolnostima u oba načina prijevoza? Očito ništa nije dalje od stvarnosti.
A propisi?
Godine 2005. DGT je implementirao obvezu uporabe sigurnosnih sustava za djecu u privatnim vozilimaTakođer je istina da to nije bilo tako davno, ali da je tadašnje zakonodavstvo bilo dobrodošlo.
Ovim je propisom jasno naznačeno kakav bi trebao biti sustav, kolika bi trebala biti težina djeteta, što ukazuje na potrebu za nekom vrstom stolice ili drugim, koji položaj mora sjedalica zauzeti u vozilu da izvrši svoj zadatak idealan način.
Prošlo je jedanaest godina od kako je ta uredba stupila na snagu. Možda je vrijeme za razvoj nadležnog tijela novi propis koji sada regulira kako maloljetnici trebaju putovati u autobusima da bi zaštitili svoj fizički integritet.
Očito je da izbjegavanje nesreće neće biti u našim rukama kao roditelji kada putujemo autobusom, ali možda će upravo u našim rukama početi zahtijevati da se trenutni zakonski vakuum oko načina na koji maloljetnici putuju regulira. u ovom prijevoznom sredstvu, autobusu ili autobusu.
Kočnica sa brzinom od 20 km / h, brzina ne baš previsoka, zbogom se tijelu djeteta naslonila na naslonjač ispred nasuprot teškim dijelovima kao što su ladica, ručka ili čak pepeljara koja imaju sjedišta na stražnjim dijelovima ,
Ne, možda ovaj udar tom brzinom ne znači da je dijete u životnoj opasnosti, ali pri toj brzini, pri 20 km / h, taj udar može proizvesti vrlo ozbiljne ozljede čeljusti, lica, nosa, lubanje, ramena ... A ako se popnemo malo brzine bliži smo pogoršanju.
Sve to da, sa sustavom zadržavanja smještenim na gornjem dijelu djetetovih nogu, na njegovoj zdjelici, nešto što ostatak njegovog tijela ostavlja potpuno labav prema alburu fizike, a to je ono što mi stvarno zovemo sigurnost?
Zakonodavstvo
Posljednje što se pokušalo bilo je u Valencijska zajednica, od strane političke skupine compromis, koji je 2013. predstavljen u Valencijskom Cortsu a Prijedlog zakona koji ne propisuje sigurnost djece u autobusnom prijevozu.
Iz ove političke skupine prepoznali su da je izvan svake logike činjenica da su se sigurnosni zahtjevi za prijevoz maloljetnika u automobilima posljednjih godina znatno povećali, što je još uvijek logično i poželjno, ali bez obzira na to, sigurnost djece u autobusi, školski prijevoz nije prilagođen ni zakonodavstvu koje već djeluje u Europskoj uniji.
Nadamo se da će što prije poduzeti mjere u vezi s tim, prevencija je uvijek bolja od liječenja i više o pitanjima koja pogađaju djecu, kao što je ovaj slučaj.
Fotografije | Pixabay
U bebe i više | Jesu li školski autobusi sigurni? | Sigurnosni pojas za djecu također u autobusima
