Fotografija koja nam ruši srca: bezimeno dijete utopljeno u moru prikazuje okrutnu stvarnost izbjeglica

Prije nekoliko mjeseci ta se fotografija malog Aylama vratila na obalu uz isto more u kojem su umrli njegova majka i sestra ostavila nas je bez riječi. Ali on nije jedini, ima puno djece koja pate od udara rata, njih oko 13 milijuna širom svijeta. Fokus je ovih dana na sirijskim izbjeglicama koji bježe morem od obala Libije do talijanskog otoka Lampedusa, "najsmrtonosnije morske rute na svijetu", kaže Paula San Pedro, odgovorna za utjecaj na humanitarne akcije u Oxfam Intermón ,

Simbol te tihe tragedije, koja je, čini se, već bila anestezirana, jest ovu sliku koja nam stisne srce. To je dijete koje se utopilo u Sredozemnom moru a spasila ga je njemačka nevladina organizacija Sea Watch koja je proširila sliku kako bi privukla pažnju surova stvarnost koju žive izbjeglice, Ne znamo mu ime, ni njegovu dob, ni njegovu povijest, ni gdje su njegovi roditelji.

Nitko ne zna tko je i vjerojatno nitko ne tvrdi njegovo beživotno tijelo. Sve što znamo jest da se vjeruje da se utopio u olupini preopterećenog drvenog ribarskog broda koji je krenuo iz Sabratha (Libija) prošlog četvrtka i nije se opirao prijelazu. "Ruke su mu bile ispružene. Izgledao je poput lutke", rekao je Martin za Reuters, čovjek koji ga je spasio iz vode i onaj koji vidimo na slici s bebom u naručju.

Martin, koji je ujedno i otac troje djece, rekao je nekoliko pokretnih riječi:

"Zgrabio sam djetetovu podlakticu i stavio njegovo tijelo u naručje da ga zagrijem, kao da je još živ ... Sunce je blistalo u njegovim prijateljskim, ali mirnim očima."

"Počeo sam pjevati kako bih se utješio i dao nekakav izraz ovom nerazumljivom i srčanom trenutku. Prije samo šest sati ovo je dijete bilo živo."

Iz vode su također uklonili još 45 mrtvih i 135 preživjelih, nabrijavajući popis žrtava rata. Procjenjuje se da je do sada utopilo preko 2.300 ljudi.

Nešto će se morati učiniti

Nevladine organizacije ponavljaju potrebu da se uspostave sigurni i legalni načini kako bi se spriječilo da migranti i izbjeglice budu prisiljeni da odluče riskirati svoje živote u potrazi za utočištem ili pristojnim životom u Europi.

"Ne možemo okrenuti glavu", rekla je Eva Compes, majka koja je već mjesec dana u Lezbosu i predana liječnicima svijeta. Ispričao nam je o vrlo teškim pričama u kojima su djeca i žene uvijek najugroženiji.

Ostavljamo vam video UNICEF-a stvoren upravo za stvaranje svijesti o tim pričama koje nisu napravljene za djecu, ali ih nažalost žive.

Video: Verica Serifovic - Slike mog zivota - Audio 2001 (Svibanj 2024).