Do Božića je ostalo malo dana i mnoga su djeca već poslala svoja pisma Djedu Mrazu i Mudrcima. Mnogi roditelji već imaju sve planirano, a na poklone će potrošiti u prosjeku 735 eura.
Još godinu dana i kao dodir pozornosti za roditelje, želim komentirati da najbolja igračka nije najskuplja, niti najmodernija, niti da dijete stavi prvo na popis.
Najbolja igračka je tata. Najbolja igračka je mama.
Ikerova priča
Pokrenite nepoznatu autorsku priču putem interneta koju ću sažeti u nekoliko redaka:
Kao i svakog poslijepodneva Iker je primio oca kad je stigao s posla. Otac ga je uzeo u naručje, poljubio ga i vratio na pod.
- Koliko ti platiš na vrijeme, tata? - Iker je pitao oca.
- Što je? Hm, dobro, plaćaju mi oko 20 eura na sat.
- Tata, možeš li mi dati 10 eura?
- Što je? Jeste li to tražili od mene? Ne sine, ne mogu ti dati 10 eura. Osim toga, jeste li već napravili domaću zadaću? Uskoro ćete morati spavati ...
Iker je ostavio oca samog, kao i svakog poslijepodneva, budući da mu je nakon napornog radnog dana trebalo malo odmoriti.
Nakon nekog neuspjelog pokušaja natjeranja oca da provede neko vrijeme s njim, Iker je večerao i otišao spavati.
Otac mu je bio pomalo zamišljen i kajanje što nije pitao sina za što vrijedi tih 10 eura. "Možda su za nešto važno, a nisam ga čuo."
Ušao je u Ikerovu sobu i pitao: - Sine, spavaš li? - Još nije tata. - Gledaj, uzmi, evo ti onih deset eura koje si me tražio - rekao je dajući mu kartu. Iker se nasmiješio, lice mu se osvijetlilo i bacio se u očevo naručje kako bi ga pružio golem zagrljaj koji njegov otac nije razumio. - Ali za što su oni? - pitao je. Dječak je posegnuo i uzeo novčanicu od 10 eura ispod jastuka. - Pogledaj tata, tih deset eura koje mi je baka dala drugi dan. Sada, s deset koje ste mi dali, imam dvadeset eura tako da sutra, kada dođete s posla, provedemo sat vremena zajedno.
Djeca su nam potrebna
Možda zvuči nestvarno, može zvučati čudno, ali djeca trebaju provoditi vrijeme s nama Baš kao što trebamo provoditi vrijeme sa svojim najmilijima.
Kao što je prije nekoliko dana rekao Francesco Tonucci, djecu smo izveli s ulica jer ona više nisu na sigurnom. To znači da su kod kuće i da svu igru koju su razvili vani sa svojim prijateljima, moraju da rade unutar, obično sami.
Sjećam se svojih dana iz djetinjstva, ulične igre su trčale, hvatale, udarale, pedalirale, skakale itd. Nitko nije donio sofisticirani uređaj na baterije koji bi nas koncentrirao na određenu točku i natjerao nas da se sagnemo da to vidimo.
Ali sada, dok se djeca igraju kod kuće, često se nađu bez društva sa svojim igračkama.
Napravite mentalni prikaz igračaka djeteta i njegove sobe i zapitajte se S koliko ste tih igračaka proveli vrijeme dijeleći s njima.
Žalosno je, ali mnogi će ljudi shvatiti nakon što smo napravili ovu vježbu da smo proveli premalo vremena igrajući se s našom djecom i da većina onoga što im kupimo služi da ih zabavljamo dok radimo druge stvari.
Rezime
To je rekao, najbolji poklon, najbolja igračka i Ono što našu djecu čini sretnijima je to što provodimo vrijeme s njima, Na božićni dan, malo se nakloniš i kažeš sinu: "Evo me, ja sam tvoj dar. Igrajmo se! "(Možete to učiniti metaforično, bez luka, naravno).
Fotografije | Flickr (valentinapower), Flickr (wjarrettc) na bebama i još mnogo toga | Najbolji božićni poklon, kvalitetno vrijeme ili količina vremena? Kako izbjeći lavinu poklona na Božić, pedijatri preporučuju pokloniti ne više od 3 igračke
