Danas, 25. prosinca 2009., 2009. godine prije toga da je Djevica Marija rodila sina Isusa. Svake godine se ovo rođenje slavi, a danas, u cijeloj zemlji, svečano ćemo raditi vježbu razmišljanja koju ćemo pokušati znati što bi se dogodilo s glavom Djevice Marije ako bi danas rodila.
Vašu trudnoću kontrolirali bi stručnjaci za socijalno osiguranje. Imao bi nekoliko ultrazvuka i testova, a noću bi se probudio s kontrakcijama.
Davno bih odlučila, manje-više, kako i gdje roditi. Mislio bi roditi kod kuće, možda u Betlehemu, ali obitelj bi ga podsjetila koliko je opasno učiniti takvo nešto i, prije svega, rekao bi mu da "ono što će reći susjedi ako čuju kako vičeš".
Maria bi rekla da "prelazi od susjeda", da u svoju utrobu donosi sina Božjeg i da ako je prije dvije tisuće godina stajala gdje je mogla, sada bi to mogla učiniti s kravom i mazgom iza, ako želi.
Ako je Djevica Marija rodila u bolnici
Ako je Djevica Marija odlučila ići u bolnicu, otišla bi čim je mogla (uzeti je Božje dijete ozbiljna stvar), ali tamo bi rekli „još si vrlo zelena“, „smiri se ženi, to pokazuje da si prvi put“ i „idi u kuću, koju još neko vrijeme imate ", a María i José vraćali bi se kući kako bi očekivali neprestane kontrakcije.
Konačno, vratila bi se nekoliko sati kasnije, kad bi je ostavili u prostoriji za proširenje da se razvija.
Maria bi nosila plan porođaja, jer joj je prijatelj rekao da su španjolske bolnice još uvijek malo daleko od poštovanja prema trudnicama, da ih u mnogim slučajevima "tjeraju na to da dilate kad je najbolje imati slobodu kretanja" i da u pravilu se brinu o rađanju djeteta kao da su rođeni, a ona, poštovana onakva kakva je, osjetljiva i pažljiva, željela bi dobiti istu pažnju i uzeti u obzir njezine želje i brige kao i svaka zdrava trudnica koja dođe " samo u slučaju da nešto pođe po zlu "i a ne kao trudnica koja se smatra bolesnom čiji se porođaj mora voditi i ometati "tako da ništa ne ide po zlu".
Ili možda Maria ne bi imala plan poroda, jer "doktore, stavio sam se u njezine ruke" i ona bi slijepo vjerovala svim preporukama bolničkih profesionalaca.
Bez obzira na svoj izbor, Maria će im reći da je razmišljala o porodu u svom domu, u Betlehemu, i da nije imala namjeru ležati, jer je njezino tijelo zatražilo da ga ugradi.
Možda bi vam rekli da "Već znam, dušo, ali ako ustaneš nama je neugodno" ili bi možda imali modernog ginekologa ili ažuriranu babicu koja bi rekla: "Uzmi što želiš, prilagodit ćemo se."
Možda bih govorio o epiziotomiji
Maria bi ih zamolila da im ne "skidaju seks", jer to nikada nije čula, niti je znala da je to učinjeno i činilo se bolnim i nepotrebnim. Čak bih objasnio da sam na nekom blogu na Internetu pročitao da je epiziotomija to praksa To treba učiniti samo nekoliko žena i da suza obično ima bolju prognozu.
Netko bi odgovorio da "to ovisi o tamošnjem ginekologu", a ona bi bila povjerena Bogu da je zamoli da dodirne onoga tko to zna dolazi do suza u 30-40% poroda, dok se epiziotomija radi 90% žena koje se zaustave u Španjolskoj.
Koža na koži
Babica bi joj dala triptih pod nazivom "Koža na kožu" u kojem je mogla pročitati da najnovije studije pokazuju da je bebi bolje u majčinim dojkama odmah nakon rođenja i da se dojenje uspostavlja mnogo bolje na ovaj način nego ako je odvojite, ili 20 minuta, za pranje, vaganje, mjerenje, bušenje itd.
Maria bi bila zbunjena i rekla im „je li to možda prije nego što si ih povela?“, Jer ne bi razumjela da su desetljećima djeca provodila svoje prve dane u velikim i hladnim bolničkim sobama i da su ih vodili sa majkama samo nekoliko minuta svaka 3 sata da bi dojili i da su ih, do prije nekoliko godina, razdvajali i dostavljali majci čiste, odjeveni i "kontaminirani" nepoznatim klicama (jedan od razloga preuranjenog kontakta s majkom je kontaminacija majčinske klice, koje su već poznate po imunološkom sustavu djeteta).
Hranjenje pri rođenju
Babica bi objasnila da je najbolje što može dati dojkama, koje je štite od bolesti i infekcija i da se "dojka daje na zahtjev", međutim satima kasnije u sobi bi medicinska sestra sigurno rekla da , što je na zahtjev, ali svaka 2 ili 3 sata da imate raspored i dajete oko 15 minuta svakoj dojci.
Maria bi opet bila omamljena, ne mogavši shvatiti zašto su takve elementarne stvari tempirane na hranjenje i pitala se koliko dugo će morati jesti i koliko sati da sjedne da to učini.
Sjećao bi se čak svih onih građana Jeruzalema i Betlehema koji gotovo ništa nisu imali za jelo i vidio bi koliko apsurdno zvuči kad kaže da se "hrana mora davati u određeno vrijeme".
Nemojte ga pokvariti
Majka cimerice odgovorila bi: "Previše uzimaš i pokvarit ćeš je", a Maria bi je pitala "što to znači". "Dakle, ako im uzmete puno plijena, jer se naviknu da budu po naručju cijeli dan", odgovorila bi dobra žena.
Teta cimerice dodala bi: "Čula sam da se do tri mjeseca ne navikavaju na" davanje Maria malo više slobode iako odbacivši to od tog trenutka, bolje je uzmi malo.
Marija bi tada pogledala svog djeteta Isusa, milovala svoju valovitu kosu, poljubila u čelo i Mislila bih da ne može biti ništa ljepše od djeteta koje traži majčinu ljubav i ruke a ja bih pitao: "A ako nije u naručju, gdje da ga ostavim?"
"Pa, u krevetiću ili ako izađete vani u kolicima", odgovorili bi. Zatim bi objasnili od čega se sastoji kolica, a ona bi se zapitala kako je moguće da su evolucije od 2.009 godina dali samo za izradu kolica za djecu.
Ili bih možda ipak rodila u Betlehemu
Možda se ništa od ovoga neće dogoditi i Djevica Marija bi povjerila Bogu da pazi na trudnoću svoga sina i majčinu prirodu i napokon se odlučila roditi tamo, u Betlehemu, na isti način na koji je rodila prije 2.009 godina. Naime.
