Jedna od rasprava oko odgajanja djece je ona u kojoj Procjenjuje se je li bolje da djeca budu kod kuće ili u vrtiću.
Mnogi roditelji brane obrazovanje kod kuće, s jednim od roditelja tijekom prvih godina ili uz prisustvo jednog od djedova i baka, a mnogi drugi brane korištenje centara za djecu kao obrazovnog elementa (koristi se čak i kad se jedan od roditelja mogao brinuti za njega djeteta) ili kao sredstvo za brigu o djeci u odsutnosti roditelja.
Suočeni s ovom situacijom, mnogi se pitaju čine li ispravno, je li njihov izbor bolji ili lošiji za psihički i socijalni razvoj djeteta, izgube li kontakt s mamom ako odlaze u vrtić ili s djecom ako ne idu. Da bismo odgovorili na ova pitanja (i neka druga) komentirat ćemo opsežnu studiju koja je rađena na ovu temu.
Nacionalni institut za dječje zdravlje i ljudski razvoj (Nacionalni institut za dječje zdravlje i ljudski razvoj) u SAD-u je pratio više od 1000 djece od 1991. godine, proučavajući njihovo zbrinjavanje od mjeseca života do četiri i pol godine.
U rasadniku agresivniji i manje kooperativni
Prije nekoliko tjedana, kada smo razgovarali o socijalizaciji djece, komentirali smo da djeca do 3-4 godine nemaju više ili manje stabilne emocionalne baze i adekvatnu kontrolu impulsa (a ponekad čak ni tada).
Djeca koja prije tog vremena odlaze na mjesto u kojem postoje druga djeca sa istim brigama i sukobljenim željama („Želim isto kao i vi“) obično traže rješenja kada još uvijek nemaju sposobnost i resurse za pregovore. malo agresivan način.
Studija zaključuje da djeca o kojima su njegovana djeca u vrtiću manje su surađivala i imala su više problema s ponašanjem (agresivnost, konkurentnost, pobuna, ...) nego oni o kojima su se pobrinuli roditelji ili druga rodbina. To je bilo još vidljivije kada su jaslice bile loše kvalitete i pogoršale su se kada su djeca u njima provodila više sati.
Međutim, ti podaci nisu u potpunosti konačni. Važna stvar, na kraju krajeva, ne mora biti tamo gdje je dijete, bilo kod kuće ili u vrtiću, već liječenje koje dobiva.
U rasadniku je ljudske kvalitete koja je bliska onoj koju nudi majka i sličnu njegu razlike između djece bile su zanemarive.
Naravno, moramo imati na umu da je u SAD-u, odakle dolaze podaci, omjer između 3 i 7 djece po njegovatelju (3 ako imaju između 6 i 18 mjeseci, 4 ako imaju između 18 i 24 mjeseca i 7 ako imaju između 2 i 3 godine), a u Španjolskoj to je između 6 i 12 djece po skrbniku (6,3 ako imaju između 0 i 12 mjeseci, 9 ako imaju između 12 i 24 mjeseca i 12 ako imaju između 2 i 3 godine).
Posvećenost koju njegovatelji mogu imati s djecom u SAD-u bit će različita od one koju djeca, nažalost, mogu imati u Španjolskoj Primjerice, dijete od 15 mjeseci dijelit će skrbnika sa samo 2 djece u SAD-u, dok ako živi u Španjolskoj, bit će s još osam djece.
Mama je najvažnija
Odnos s majkom je čimbenik koji može najviše pomoći emocionalnom, socijalnom i intelektualnom razvoju djeteta, kao što se može vidjeti iz studije.
Čini se da je evolucija djece bila bolja što je majka bila osjetljivija i emocionalno stabilnija, pažljivija i raspoloživija za potrebe, sa stabilnim obiteljskim okruženjem, s pozitivnom osobnošću, s niskom razinom stresa i bez simptoma depresije ,
U domovima u kojima je vladalo povoljno okruženje, s dobro organiziranom rutinama, igračkama i knjigama i gdje su djeca sudjelovala u poticajnim aktivnostima, kako kod kuće tako i u inozemstvu, djeca su imala vrhunski društveni i intelektualni razvoj.
Uz ove podatke zaključuje se da, ako postoji mogućnost odgajanja djeteta kod kuće, toplina, bliskost i ljubav majke (ili oca) nezamjenjivi su i da su, kako nam je već rekao Punset, prve godine vrlo važne u razvoju djeteta.
A ako nema ekonomske mogućnosti?
Svaka obitelj poznaje svoju ekonomsku stvarnost i svoje mogućnosti. Odgajati dijete kod kuće znači dugo odmora, skraćivanje sati rada ili prestanak rada i sve to smanjuje prihod.
U slučaju da se ovo smanjenje resursa ne može pretpostaviti (ili ne želi, da vrijednosti vrijednosti ljudi ne moraju biti jednake), moguće je potražiti treće osobe, najčešće bake i djedove ili platiti vrtić ,
Bake i djedovi su izvrsni njegovatelji, pažljivi i privrženi, iako postoje neki koji su s porastom prosječne dobi da imaju djecu dostigli prilično naprednu dob, a to obično utječe na njihov kapacitet i energiju.
Što ako se odlučimo za jaslice?
Ako roditelji konačno odaberu vrtić za skrb o svom djetetu ideal je tražiti kvalitetu.
Čimbenici koje treba promatrati su broj djece po njegovatelju (što je manje, to bolje), veličina skupine (da ukupno nema previše djece) i priprema stručne osobe koja će moći uspostaviti odnos povjerenja, pozitivan i poticajan (stvaranje pitanja, slušanje, odgovaranje, pjevanje, pripovijedanje priča, ...).
Što su ti čimbenici bolji, bolji će biti razvoj djeteta i više će ličiti na skrb koju bi mogao dobiti od majke kod kuće.
Pogledajmo nordijske zemlje
Kad god razgovaramo o školskim razdobljima, dobi i rezultatima upisa u školu, na kraju pričamo o nordijskim društvima, naprednijim od našeg i s boljim školskim rezultatima.
Razlog je taj što je, suprotno španjolskom trendu gdje se vjeruje da što prije djeca pođu u vrtić ili školu, prije će početi učiti i spremnija će biti u budućnosti, u sjevernoj Europi djeca se odvajaju od majki mnogo kasnije (i da imaju veću prisutnost na radnom mjestu nego ovdje) a akademski rezultati mnogo su bolji od rezultata naše djece.
Za početak je razlika u socijalnim politikama. U Španjolskoj je cilj stvoriti sve više i više jaslica za djecu do 3 godine. U Finskoj (zemlji koja zauzima prvo mjesto u PISA-inom izvješću) majke mogu biti kod kuće do tri godine, primajući plaću od države i imaju se pravo vratiti na posao na istom položaju i plaću. Do osam godina mogu raditi pola dana, a država im plaća drugu polovicu.
Razlika nije samo u onome što nudi vlada svake države, već i u onome što društvo očekuje da će biti ponuđeno. Nekoliko smo puta komentirali, prije dvije ili tri godine organizirano je prikupljanje potpisa kako bi se postiglo porodiljsko odsustvo od šest mjeseci, a minimalni potpisi nisu dobili. Ako španjolska država obećava sve više skrbi o djeci, to je zato što nam španjolski roditelji odgovaraju ili izravno zato što smo mi ti koji zahtijevaju ovu uslugu.
Možda ne razumijemo što objašnjava studija provedena u SAD-u i ne shvaćamo da je, kako sustav trenutno funkcionira, moguće da najslabija karika u lancu, djeca, plaćaju nedostatak vremena s njegovi roditelji
Zbrajanjem
Prve godine života djece su od vitalnog značaja za njihov emocionalni i društveni razvoj, Da bi ta evolucija bila što povoljnija, potrebni su joj empatični, pozitivni, ljubazni, brižni njegovatelji koji su sposobni uspostaviti emocionalnu vezu koja pogoduje rastu djece.
Općenito je pravilo da je najbolja osoba za odgoj djeteta njihova majka, otac ili drugi član obitelji, mada postoji mogućnost da u kvalitetnim vrtićima, s malo djece, ima nizak omjer djece po njegovatelju. i s profesionalcima koji su sposobni stvoriti odnos sličan onom članova obitelji, postiže se razvoj sličan onome koji se može postići kod kuće.
Mnogo toga mora promijeniti naše sadašnje društvo, koje i dalje pogrešno misli da će djeca, što prije krenu ući u predmete i sadržaje, imati bolje akademske rezultate u budućnosti. Nadam se da je tako.
