Prije nekoliko dana Lola nam je u uvodu rekla da je braća i sestre vrlo pozitivan aspekt za djecu, jer mogu biti korisni za dijeljenje radosti i tuge s njima.
Međutim, to ne znači da će jedina djeca nužno biti jadna (sigurno će mnoga jedinstvena djeca koja čitaju ovaj ulazak to moći potvrditi) i u stvari, nedavno se pojavila nova studija koja će sigurno uvjeriti one majke koje samo Imaju dijete i nemaju namjeru imati više.
Ova studija, provedena na američkom sveučilištu Ohio, to govori Djeca koja odrastaju bez braće i sestara nisu manje sposobna razviti dobre socijalne vještine od onih koja to čine.
Studija u kojoj je analizirano više od 13.000 učenika osnovnih i srednjih škola motivirana je sve većim zanimanjem da se zna kako utječe na djecu da odrastaju bez braće i sestara, sada kada je veličina obitelji manja nego što je slučaj godine.
Za provođenje analize, autori su sastavili intervjue vođene između 1994. i 1995. u kojima su postavljena pitanja o popularnosti učenika. Od djece se tražilo da spomene do pet prijatelja svakog spola i tada se broje „glasovi“ kako bi vidjeli koja su djeca popularnija, a koja djeca manje.
Analizirajući rezultate, uočeno je da na glasove nije utjecalo prisustvo braće, tj. jedina djeca nisu bila manje popularna od one koja su imala braću i sestreiz čega proizlazi da jedina djeca imaju iste socijalne vještine kao i ona koja odrastaju vezana za svoje braće i sestre.
"U svim kombinacijama koje smo ocjenjivali, braća nisu utjecala na to koliko je učenik bio popularan među svojim vršnjacima.", komentirao je jedan od autora studije.
U raspravi o rezultatima, istraživači su to komentirali jedina djeca, iako nemaju braću i sestre, mogu naučiti odnositi se i družiti se s drugom djecom u školi, izvannastavnim aktivnostima i mnogim drugim područjima u kojima se njihova iskustva konvergiraju s onima druge djece.
Istina je da, a priori, studija ima puno smisla. Da sam prestao raditi vježbu razmišljanja pokušavajući pogoditi koji suradnik ima braću i sestre, a koji ne, sigurno bih nekoliko puta propao (ili možda ne toliko, ako uzmemo u obzir da je vjerojatnost da imaju braću i sestre. Ono što mislim je da je zbog karaktera osobe i njihovih socijalnih vještina praktično nemoguće reći imaju li braću i sestre ili ne.
Srećom, ljudi su društvene serije i, normalno, kad neko nema brata s kojim bi se igrao, traži se život kako bi to mogao učiniti s drugom djecom (bili oni susjedi, razrednici, rođaci itd.). Čak i roditelji, osjetljivi na ta pitanja, često pokušavaju potražiti aktivnosti u kojima njihovo dijete može komunicirati s drugom djecom. Ukratko, ne mislim da mu je samo jedno dijete problem, mada osobno volim vidjeti kako moje dvoje djece dijeli igre, osmijehe, pa čak i ljutnju i suze.
