Roditelji se ponekad izgube kad se rodi njihovo dijete, ali srećom imaju dodatnu pomoć koja je otkrivena nedavno: oni oni također izdvajaju oksitocin, ljubavni hormon, kada brinu o djetetu i zagrljaju ga.
Doktorica Ruth Feldman vodila je istragu koja je to utvrdila, koordinirajući rad sveučilišta Yale u Sjedinjenim Državama i Bar-Ilana u Izraelu.
Oksitocin i prolaktin interveniraju u pokretanju porođaja, u kontrakciji maternice i u stvaranju majčinog mlijeka. Ti hormoni utječu na funkcioniranje krajnika, živčanog središta naših najinstinktivnijih emocija. A kad otac uzme svoju malu u naručje, kad se one pojave, pomažu mu da se osjeća nježno i da uspostavi emocionalne veze, da ga zavoli, ukratko.
Oksitocin u oca bio bi evolucijska prednost
Žene te hormonalne promjene utječu na nas duboko nakon porođaja i dio su naše prirode. Zanimljivo je da na nas ne utječe samo u manjoj mjeri taj instinkt ljubavi i želja za zaštitom ono se prirodno događa i u čovjeku i bez sumnje je mehanizam koji djeluje u korist opstanka ljudskog potomstva, koji ne bi jednom brinuo samo o svojoj majci, već i ljubavlju štitio oca proizvela rođenje.
Činjenica da se muški muškarac ne razlikuje toliko od ženke u hormonalnoj proizvodnji značilo bi da smo vrsta koja prirodno doprinosi odgoju djece i da, upravo to što mužjak proizvodi oksitocin i prolaktin, nije slučajnost, to je slučajnost. prilagodbu koja našu vrstu čini posebnom, mada su među višim primatima neki i zaštitnici s mladima.
Da se mužjak emocionalno poistovjećuje s bebom, bilo da je biološko dijete ili ne, bio bi element koji bi pogodovao preživljavanju potomstva i zasigurno bi mužjaci sposobni zaštititi svoju djecu imali više živoga potomstva u onim primitivnim vremenima koja su trebala biti tako teška.
Uz to, oksitocin i prolaktin uzrokuju smanjenje agresivnosti, pa bi, tko zna ?, mogli biti presudni za kontrolu naših najosnažnijih instinkta.
Emocije oksitocina
Oksitocin se kod žena pojavljuje u orgazmu, dojenju i rađanju djeteta, u vrijeme rođenja kada ima najveću stopu u cijelom životu, što je pokretač tog osjećaja zaljubljivanja u bebu koja Ženama koje to vrijeme nemaju priliku osjetiti zbog medicinskih intervencija može trebati vremena da se razviju.
Koštalo me, sina sam uzeo nakon porođaja, a da ga nisam dopustio da ga dodirnem i kad sam ga ugledao imao sam čudan, potresan osjećaj, kao da ga instinktivno nije prepoznao kao sina. Iako kad sam ga uzeo u naručje sve se promijenilo i čak sam osjetio vrtoglavicu od silne emocije.
Zaključak
Ljudska društva su tijekom tisućljeća davala ocu u obitelji i odgoju djece. Oduvijek sam sumnjao u to da li možda očeva uloga prirodno ne postoji u našoj vrsti, da je to nešto kulturno.
Ali, čini se, sve mi govori da nisam u pravu oni su također prirodno programirani da zauzmu svoje mjesto pored djeteta, zagrli i brine o njemu. Prema tome, manje osjetljiva i bliska ponašanja su ona koja se kulturno razvijaju naspram instinktivne osnove ljudske vrste.
Što se nas tiče, saznanje da hormoni ljubavi, oksitocin i prolaktin imaju biološku ulogu u našim osjećajima trebalo bi nas natjerati da ih poštujemo i osigurati nam da slobodno protječu u naše vene, jer nam pomaže da se emocionalno razvijamo bez smetnji. Roditelji, koji sada znaju da također luče oksitocin Oni to rade kad se brinu o sebi i zagrle svoje dijete.
A ako uzimanje djeteta u naručje prirodno povećava naše osjećaje nježnosti i ljubavi, koji razlog može biti tako da to ne učinimo?
