Manifestacije straha su kod svakog djeteta različite, kao i intenzitet osjećaja i njegova priroda. Ali možete postaviti istinu kronološki obrazac dječjih strahova, kako se ti strahovi razvijaju kako dijete raste.
Strahovi koje beba i dijete osjećaju raznoliki su, a u pokušaju sistematizacije američki psiholozi Thomas R. Kratochwill i Richard J. Morris uspostavljaju tablicu straha od djetinjstva koja se smatraju "normalnim".
U njegovu djelu "Liječenje dječjih strahova i fobija: bihejvioralni pristup" opažamo sljedeće evolucija dječjih strahova.
- Bebe od 0-6 mjeseci: iznenadni gubitak osnove potpore (glasnoće) i glasni zvukovi.
- Bebe 7-12 mjeseci: stranci i predmeti koje neočekivano vidite.
- 1 godina stara djeca: odvajanje od roditelja, toaleta, rana, stranaca.
Dvogodišnja djeca: glasni zvukovi (sirene, usisivači, alarmi, kamioni ...), životinje, tama, odvojenost od roditelja, veliki predmeti ili strojevi i promjene u osobnom okruženju.
Trogodišnja djeca: maske, tama, životinje, odvojenost od roditelja.
- 4-godišnja djeca: razdvajanje roditelja, životinja, tama i buka.
- 5-godišnja djeca: životinje, odvojenost od roditelja, tama, "loši" ljudi, tjelesne ozljede.
- 6 godina: natprirodna bića, tjelesne ozljede, gromovi i munje, tama, spavanje ili biti sam, odvajanje od roditelja.
- 7-8 godina: natprirodna bića, tama, strahovi utemeljeni na događajima objavljenim u medijima, biti sam, nanošenje tjelesnih ozljeda.
- 9-12 godina: ispiti, akademski učinak, tjelesne ozljede, fizički izgled, grom i munje, smrt i, u nekoliko slučajeva, tama.
To jest, dok strahovi su prirodni i univerzalni, obično su putnici i mijenjaju se i evoluiraju u istoj osobi, u stanju prevladati.
Kao roditelji moramo tražiti prevenciju i prevladavanje strahova, kao i razborito ponašanje u opasnim situacijama.
Iako su dječji strahovi dio procesa rasta, oni mogu biti i znakovi upozorenja, pa ih ne biste trebali umanjivati i prije novih manifestacija razmisliti proizlaze li iz novih okolnosti u životu djece.
Ukratko, iako je strah prirodni osjećaj i ima vezu s prirodom čovječanstva i potrebom za očuvanjem života, to nije ugodno za svakoga, a roditelji mogu i moramo ublažiti te strahove naše djece kako se razvijaju.
