Prije nekoliko godina u unosu sam objasnio zašto su djeca bosa, gotovo neprestano, kao da im cipele predstavljaju veliku smetnju. Objašnjenje je da im to smeta, što im uskraćuje slobodu i osjećaje i zato im se oduzima.
Neki se naviknu i prihvaćaju kućne papuče, a drugi ne. Što god učinite, nađete ih bosonoge, što se događa i s mojim: oni stignu kući i osim što skinu jakne skidaju cipele, a ne baš kako bi ih nosili kod kuće.
Činjenica je da sam nakon nekog vremena pokušavajući ih "uvjeriti" koliko je prikladno da ih nose, više nego išta tako da nemaju hladna stopala, bez pozitivnih rezultata, odustao sam jer duboko u sebi jasno sam da U idealnom slučaju, idite bosi... sad ću vam reći zašto.
Naša su stopala dizajnirana za više od cipela
svaki jedno od stopala naše djece ima 26 kostiju, 33 zglobova i više od 100 tetiva, mišića i ligamenata, Zbog toga vidimo da su naša stopala pravo djelo "evolucijskog inženjera" dizajniranog da hoda po neočekivanom terenu.
U davnim smo se vremenima morali penjati na kamenje, kamenje, penjati se drvećem, hodati kroz neke grane, bježati od opasnosti svugdje, šetati vani i sve što smo radili bosi, s nogama punim zglobova i kostiju što nam je omogućilo da se prilagodimo tlo.
Najviše što radimo su geste s tri ili četiri stopala, što radimo dok hodamo, na vrhovima prstiju i nešto drugo, uvijek unutar cipele koja ne dopušta da se naša stopala artikuliraju kako bi mogla. Zapravo, dan kada se vidimo kako hodamo bosi po plaži, ne zbog mokrog pijeska, već zbog suhog, košta nas strahota, jer na to nismo navikli.
Drugim riječima, posljednje što naša stopala od djece očekuju je da moraju živjeti u čvrstim posudama koje se nazivaju tvrdim cipelama potplata, a u najboljem slučaju čini se da prihvaćaju cipele sa fleksibilnijim potplatom, jer ih barem imaju mogućnost artikulacije malo (iako kažem, malo).
Zašto nosimo cipele?
Nakon što znamo strukturu stopala, možemo se zapitati zašto nosimo cipele. To je savršeno sažeo dr. García Tornel: "Cipela je zaštititi i ukrasiti".
Na isti način na koji koristimo odjeću da se zaštitimo od hladnoće i da budemo više (ili manje) elegantni, na isti način na koji automobil koristimo za relativno blizu mjesta, noge su savršeno obučene da nas odvedu tamo i na isti način na koji se možemo promijeniti kanala koji se diže s sofe, ali mi radije koristimo kontrolu, koristimo cipele, one uređaje bez kojih bismo mogli živjeti, ali koji nam čine život lakšim, jer štite noge i jer služe za kombiniranje s odjećom koju nosimo.
Kad su kod kuće, mogu ići bosi
Nakon tri ili četiri godine bavljenja mojom djecom da im navučem papuče na kuću i vidim da nisam postigao željene rezultate, odlučio sam ih pustiti bosonog jer sam primijetio da ih više ne prehlađuje prolazeći bez papuča. Za svaki slučaj, jer hladnoća muči potplate, navučemo čarape i, kad je moguće, ne klizimo.
Nošenje cipela ne čini da djeca bolje razvijaju stopala. U stvari, kao što se kaže da je hodanje po plaži jako zdravo, hodanje bosonog po kući također je zdravo, jer na taj način stopalo zauzima položaje koje će cipela teško usvojiti, na taj način jačaju mišiće stopala i stopala gležanj i na taj način dijete će biti spremnije za hodanje, trčanje, skakanjeitd.
Luk stopala se neće oblikovati bolje nošenjem cipela, tj. Dijete koje nosi uloške neće imati stopalo manje ravne nego dijete koje je bosonogo, jer ono što se sada zna, suprotno onome što je uvijek mislilo se, je li to ulošci pomažu ispraviti problem s držanjem, jer dijete ima ravna stopala, ali problem i dalje postoji kad dijete skine cipele, To je poput onog djeteta koje stavi naočale i izgleda dobro, a kad ih skine, opet vidi loše. Naočalama ispravlja vaš problem, ali ga ne rješava.
Pa znate, ako ste jedan od onih koji cijeli dan hodaju iza svoje djece s kućnim papučama u ruci, zaboravite ovu strategiju: najbolje je ići bosonog, Neke klizne čarape i voila.
