Nakon generalnog štrajka od 29. ožujka u Španjolskoj, danas se čini da se stvari vraćaju u normalu. Ali jučer su mnoge škole, posebno javna, bile pogođene štrajkom, i želimo znati što je s vašom djecom, djeca i štrajk.
U školi moje najstarije kćeri poslali su informativnu bilješku u kojoj su rekli da će škola imati učitelje koji ne štrajkuju i da će u svakom slučaju imati minimalne obavezne usluge, a blagovaonica će raditi normalno.
ali, Je li štrajk stvar djece? To jest, naše pravo kao odraslih na rad ili ne u štrajkački dan je jasno, ali kako to utječe na njih? Vodimo li ih u školu bez obzira što se tamo događa i radimo ono što čine stariji? Trebamo li suosjećati sa štrajkačkim učiteljima kako ne bismo zasitili one koji su tamo ostali?
Jučer je u školi bilo vrlo malo djece. Viđali su se na ulici, s roditeljima koji nisu radili štrajka, drugima s roditeljima u otvorenim trgovinama, drugima s rođacima koji nemaju zaposlenja, s bakama i djedovima ... Zanimljiva situacija, a to će ovisiti o svakom centru i svaka obitelj
Moja kćer je išla u školu, njen učitelj je bio tamo i u učionici su im se pridružila druga djeca, iako, kako sam kaže, malo je pohađalo. Obavili su posao, opuštanje, igrali, prošli popis, pjevali… Ma dajte, manje-više kao i obično.
Istina je da smo sumnjali hoćemo li je odvesti u školu ili ne, jer nisam radila svaki četvrtak i mogla sam bez problema zadržati dvoje djece, što bi bilo ugodnije.
Ali na kraju smo ga odlučili poduzeti, štrajk nije za djecu i usput objasnimo problem štrajka, da njihov učitelj možda ne bi bio, zašto su neke trgovine zatvorene, mnogi radnici prestali su raditi jer se ne slažu s onim što političari odlučuju ("a tko su političari?"), pitanje minimalnih usluga ...
stvarno Mislim da djeca trebaju znati zašto se događaju štrajkovi (objašnjavajući to njihovoj razini), a prije svega treba objasniti da je to pravo koje se mora poštivati i u jednom i u drugom smislu. Nadam se da se ne moramo vraćati ovom pitanju, jer bi to značilo da nema razloga za ponavljanje štrajka, mada ne znam hoću li biti toliko optimističan ...