Španjolski pedijatri C. Ochoa Sangrador i JM Andrés de Llano pregledali su članak kojim se želi utvrditi zdravstveno i zdravstveno stanje pacijenata prije i nakon dijagnoze opstruktivni sindrom apneje u snu (OSAS), a smrtnost pet godina nakon dijagnoze.
Studija se zove „Pobolje i smrtnost kod djece s opstruktivnom apnejom za vrijeme spavanja: kontrolirana nacionalna studija“, a sudjelovalo je gotovo 3000 danskih pacijenata, u dobi od 0 do 19 godina, uz 11 974 kontrole; Kohortna je studija.
Apneja je kada postoje kratke stanke u disanju tijekom spavanja, obično nemaju nikakvu posljedicu. međutim apneje su ponekad dugotrajne i česte i mogu uzrokovati probleme u oksigenaciji tijela; od posljednjeg, najčešći tip je 'opstruktivna apneja', čiji su uzrok opstrukcije dišnih puteva (zbog hipertrofije krajnika ili adenoida - vegetacije -) To je problem koji se javlja s nekom učestalošću (između jedne i tri posto zdrave djece predškolske dobi);
a učestalost je veća kod djece s prekomjernom težinom, pretilosti, abnormalnosti lubanje ili lica, bolesti živčanog sustava ili grla - nos - uho
Možda su mnogi prošli kroz ovo: Liječenje uključuje uklanjanje krajnika i vegetacije, poboljšavajući na taj način otvaranje dišnog puta; Moguće je pomoći i djetetu da diše dok spava, davanjem zraka nosnim maskama.
No, prije dolaska tamo, otišli bismo pedijatru sa sumnjom jer je dijete intenzivno hrkalo, a hrkanje je praćeno respiratornim stankama ili nemirnim disanjem, nemirnim snom, neobičnim držanjem, umorom / ukočenošću tijekom dana ili poteškoćama u ponašanju.
O studiju
Kroz podatke uzete iz Danskog nacionalnog registra pacijenata (RNPD), usporedili su djecu s dijagnozom OSA, s drugima koja ga nisu imala, Prvo su imale veću učestalost različitih bolesti prije i nakon dijagnoze.
Govori o respiratornim bolestima, živčanom sustavu, probavi, infekcijama, čak i raku. I primijećeno je to u godinama nakon dijagnoze ta su djeca imala višu smrtnost (pet do 6,58 puta veći).
Naravno, studija ima svoja ograničenja jer nije jasno da djeca čiji su podaci analizirani predstavljaju cjelinu sa SAOS-om, budući da je vjerojatno da se u korištenim bazama nalazi najozbiljniji izbor. Nije poznato je li postotak smrtnosti moguće pripisati samo postojanju apneja ili se ti pacijenti mogu poboljšati dostupnim tretmanima.
Nakon pregleda zaključuje se da potrebno je točnije znati koliki udio rizika može pripisati SAOS-u, a ako je to moguće izbjeći respiratornim mjerama ili intervencijama na bolest.
Moram komentirati da sam govorio o sumnjama zbog kojih bismo pomislili na opstruktivnu apneju, a pod tim se podrazumijeva da u bolnici mogu potvrditi test disanja, cirkulacije i aktivnosti tijekom spavanja.
